Okupili smo se na Pilama i točno na vrijeme, u 10 sati, krenuli našim autobusom kojim je upravljala simpatična mlada vozačica iz Slovenije. Jedva smo dočekali da se iskobeljamo iz gužve na Pilama i krenemo u susret dugo očekivanom doživljaju,  sadržajnom izletu u uvijek lijepi Split.

Na idućim postajama, skupili smo još nešto ljudi , zadnje Gigu i Igora u Zatonu.  Nakon ugodne i opuštajuće vožnje, zaustavili smo se (kao i puno puta dosad) na kavicu i osvježenje u hotel Merlot.

I nastavak vožnje je protekao u ugodnoj atmosferi  uz domaći liker kojim nas je počastila Marija Ivanović.

Tu i tamo Nada nas je zabavljala pričajući o zgodama sa prošlih putovanja , a bilo nam je drago ponešto čuti i o njenoj uspješnoj unučadi, Mauri i Ivaru.

U Split smo stigli oko 14 sati i odmah se zaputili u galeriju poznatog I priznatog splitskog i hrvatskog slikara Emanuela Vidovića. Dočekala nas je kustosica gospođa Nela Žižić koja nas je toplo i spremno primila iako smo malčice uranili. U idući sat i malo više čuli smo dojmljivu priču o umjetniku i njegovom opusu , ali i o višedesetljetnom trudu ljudi koji su se , skupa sa slikarevim nasljednicima, borili da velik dio njegove umjetničke ostavštine bude trajno izložen na način koji zaslužuje u svom rodnom gradu.

Dana 18. svibnja 2024. Udrugari okupljeni na Pilama krenuli su put Stona. Dobro raspoloženi, spremni za jedan lijepi dan. U Stonu nas je dočekao brod koji nas je za desetak minuta preveo do Ostroga. Za večinu nas to nije bio prvi susret s Ostrogom. Dočekali su nas domačini Denis Dražeta i njegova ekipa, s već pripremljenima stolovima kamenicama i buzarom od mušula. Uz klapsku pjesmu, ples i dobro raspoloženje vrijeme nam je brzo proteklo. Ovo okupljanje bilo je i prilika za memento nedavno preminulom našem dragom gosparu Luku Paljetku. Gospođa Vlašić nas je podarila lijepom recitacijom njegovih pjesama.
Po odlasku s Ostroga navratili smo na kavu i kolače u Korunu kod gospara Sveta Pejića koji nam je održao kratki sat povijesti Stona i solane.
Uslijedio je naš posjet Kneževom dvoru u Slanom, čijom restauracijom smo bili oduševljeni i obogaćeni mnogim novim spoznajama. Sretno smo se vratili u Grad prepuni lijepih dojmova i najavu novih izleta. Zahvaljujemo kao i uvijek našoj predsjednici Nadi koja je pravi majstor u organizaciji izleta.

L.O.

SLOVENIJA   05. – 10. 05. 2024.

Ideja o izletu u Sloveniju nastala je koncem prošle godine, polako je sazrijevala i onda smo Nada i ja počeli kovati planove koliko dana treba trajati, u kome gradu odsjesti, da li mijenajti mjesta ili imati stalno mjesto iz koga ćemo kretati u obilaske. Svakako je to trebala biti Ljubljana. Želje i apetiti su nam bili veliki, pa se razmišljalo i o izletu u Maribor i Graz, pa onda i o povratku preko Portoroža i još puno toga. Naposlijetku smo stali na loptu i odlučili ići do Ljubljane, a iz nje na izlete i obilaske i da izlet traje 6 dana, tj. 5 noćenja.

Na ovogodišnji Praznik rada 17 naših članova odlučio je posjetiti Muzej crvene povijesti. U njemu je u 12:00 sati  otvorena izložba “ Revolucionarnih kubanskih plakata 1968.-1971.”koji govore o  događanjima na Kubi u tom periodu kao i podršci koje je Kuba pružala oslobodilačkim pokrerima  na teritoriju Južne Amerike, Azije i Afrike. Izuzetno lijepi plakati sa snažnim porokama.Nakon toga, čekajući da se zgotovi  kubansko jelo “ropa vieja” ili u prevodu “stara odjeća”( nastala kada je jedan kubanski siromah skuhao jelo od svaga starog što je imao pa i od stare odjeće), kojim je Muzej častio posjetioce u povodu praznika, smo se družili međusobno i sa drugim posjetiocima, kojih je bio veliki broj, posebno mladih koji, kaliko se dalo primjetiti, često posjećuju ovaj muzej. Jelo je spremao kuhar Jasmin –Jale, od goveđeg mesa, potrbušine bez kosti, povrća (luk, paparika, mrkva) i začina (oregano, slatka, crvena, mljevena paprika, lovorika, piment …), koje se kuhalo preko pet sati da bi se meso dobro raskuhalo i moglo usitnit rukama. Prilog je bila riža. Bilo je jako ukusno, a mi smo ga zalili i dobrim vinom  Babić, kojim je Udruga častila svoje članove. Jednu bocu smo poklonili i domaćinima. Divna kubanska glazba je bila zvučna kulisa cijelog događanja. Kiša koja je provremeno sipila nije umanjila lijepi ugođaj i prazničko ozračje.

Ranka

Ove godine je Zelena čistka organizirana u travnju i kao  svake godine pod pokroviteljstvom  Upravnog odjela za urbanizam , prostorno planiranje i zaštitu okoliša grada Dubrovnika..

Sakupilo se nas nešto više od dvadeset udrugarki i udrugara (dva vrijedna “momka”) ispred meterološke stanice na Gorici sv. Vlaha. Organizatori su nam podijelili  vodu, rukavice i  vreće za smeće i krenuli smo uz brdo. Ovo je bio treći put da čistimo na istom lokalitetu. Bila je sugestija da netko od nas predloži neki novi, jer vjerujem da u našem gradu i okolici ima jako puno mjesta koja bi se trebala očistiti od smeća. Prijedloga nije bilo pa smo krenuli po starom. Mislili smo da će smeća biti manje nego prethodnih godina, ali smo se prevarili. Bilo je možda nešto manje ali i dalje puno. Ispod puta sa desne strane smo ponovno našli dosta velikog otpada, nešto starog koji je zaostao od prošlog puta, ali i dosta novog. Uglavnom stare karoserije auta, kućni uređaji, namještaj, automobilske gume,odjeća, obuća,crvena ženska torbica. Dosta toga je bilo jako terško  izvaditi, jer ih je kroz godine  zemlja i žbunje zarobilo. Ipak smo dosta toga iščupali i pokupili Mislim da će biti posla i dogodine. Svakako nezaobilazan je bio “dnevni otpad”: plastične boce i vrečice, tetrapaci od sokova i mlijeka, papir, maramice, a da ne govorimo o prljavim pelenama, konzervama, maskama, gumenim rukavicama, a zatekla se i puna kutija neraspakiranih urinarnih katetera. Na kraju naše trase, do pred samu bolnicu, na početkiu parkirališta, svježe pokošena trava otkrila je velike hrpe  svakojakog otpada. Sramota za koncesionara parkirališta, Čistoću ili koga već, ali i loša slika bolnice u čijoj se to blizini nalazi.