U subotu 25. 10.2025. grupa od osamnaest udrugara uputila se u Čapljinu. Cilj nam je bio posjetiti izložbu kipara Petra Barišića, akademika. Udobnim autobusom krenuli smo putem praćeni naizmjenice kišom i suncem, da bi napokon dolaskom u Hercegovinu bili dočekani lijepim sunčanim danom. Uz put se mijenjao slikoviti pejzaž, od sivila kamena do slikovitih sela i kraških malenih obrađenih polja. Odjednom nas je iza okuke zadivio pogled na Hutovo blato, koje nas je iznenadilo veličinom i „otočićima“ močvarnog bilja. U blizini opet obrađena polja i brojni plastenici. To je dalo optimizam za bujanje života tog kraja.

Po dolasku u Čapljinu uputili smo se u izložbeni prostor – Založba kralja Tomislava, Tu nas je dočekao naš domaćin, i vodič kroz izložbu Petra Barišića, gospodin Pero Marković.

U prvoj sali izloženi su reljefi od obojenih drvenih letvica sastavljeni u objekte čije su površine ispunjene različitim znakovljem mrežastih struktura bez simboličnog značenja  ali zanimljiva i ugodna oku.

20. kolovoza ove godine Dubrovački muzeji su organizirali izložbu povodom 115. godine uvođenja tramvaja i 55. godini njegovog ukidanja. Jedan od autora izložbe Je i naš član Tonko Marunčić, Koji nas je proveo kroz izložbu. Ovim putem mu zahvaljujem. Odazvalo nas se 36 članova.
U vrijeme uvođenja tramvaja Dubrovnik je bio pod vlašću Beča(Austro-Ugarske), koja je u to vrijeme izgradila željeznicu do Gruške luke i prirodno se javila potreba da se uspostavi veza Gruža i Grada, pa se krenulo u gradnju trase. Tramvaj je nosio naziv Dubrovačka električna željeznica. Prvobitno je bila ideja da trasa do Pila od Lapad stanice ide današnjom Vukovarsko, preko Ilijine Glavice, pa iz Grada, ali se kasnije usvojila trasa preko Boninova. Nedugo je izgrađen odvojak i za Uvalu Lapad. Planiralo se nastaviti i do Svetog Jakova, pa i do Župe, ali se očito odustalo. Remiza i uprava su bile u blizini Lapad stanice. Tu je bila sve do početka ovog stoljeća, sada za autobuse “Libertasa” , kada je preseljena u Komolac, a lijepa secesijska zgrada srušena. Novi vlasnik terena tu je napravio parkiralište, koje je možda potreba, ali izgledom je ruglo Grada.
Dubrovački tramvaj je bio u to vrijeme dioničko društvo. Sve ovo je dokumentirano (planovi, nacrti, ugovori), što je lijepo prezentirano na izložbi.
I tako je 1910. krenuo prometati Dubrovački tramvaj ili kako su ga domaći zvali travanj ili Žučko.

I ove godine naša Udruga je sudjelovala je u akciji Zelene čistka.
Ovo nam je bio 8 put. Odluka je bila da ponovno čistimo šetnicu uz Goricu Sv, Vlaha, pa do Bolnice. Naime, nije bilo ideja za neki drugi lokalitet.
Bili smo vrijedni prethodnih godina, pa ove godine nije bilo glomaznog otpada, samo par starih limova i jedna kanta jupola puna stvrdnutog maltera. Nismo naišli ni na neksplodirane granete.
I tako, u majicama sa poznatim logom WORLD CLEANUP DAY, vrećama za smeće i radnim rukavicama, kojima nas je snabdio Grad Dubrovnik, nas 18 krenulo je od Meteorološke stanice uz brdo. Naša Nada nije bila među nama, jer je par dana prije završila u bolnici, na Zaraznom odjelu, zbog crijevne infekcije, koja ju je dobro iscrpila. Ispratila nas je gospođa Erna Raguž-Lučić, predstavnica Grada.
I naradili smo se. Bilo je toga puno, što su naši sugrađani pobacali putem , hodajući po lijepoj šetnici. Pivskih limenki, boca i tetrapaka od pića, najlon vrećica , pelena , bočica od alkohola ( unučići), kutija cigareta …..

I ove godine je , u Opuzenu ,održana Neretvanska brudetijada 23. po redu , koju već tradicionalno organizira Udruga „Družba Pivčeva kala“. I tako se nas 12 uputiloa sa Pila nešto iza 18:00 sati, bez obzira što je nejevljivano jako nevrijeme, posebno u Neretvi. Kada smo stigli u Opuzen već je bilo sve spremno na Trgu Kralja Tomislava za takmičenje u spravljanju brudet ili, kako mi kažemo, brodeta. Sve se događalo u sklopu Opuzenskog ljeta, višednevne manifestacije. Atmosferu je kvarila povremena kiša, ali u 21:00 počeo je program.U spravljanju brodeta takmičilo se, mislim ,10 ekipa. Bila je jedna i iz Slovenije . Sve je to nadgledao Neretljanin Pavo Jerković, inače član naše Udruge. Zadatak da kušaju brodete i ocijene ih imao je četveročlani žirij, između ostalih i Stevo Karapandža i Veljo Barbieri. I dok su takmičari spremali svoje brodete, na izdvojenom mjestu su svoj spremali i članovi „Družbe Pivčeva kala“, kojeg su, tko je htio mogao kušati, kupivši bon za 5 Eura po porciji.

Restoran „Galija „ 29.06. 2025. održana je Redovna skupština Većina nazočnih članova Udruge u Cavtatu u restoranu „Galija“. je došla autobusom u organizaciji Udruge , a manji broj svojim automobilima . Prije Skupštine smo posjetili Muzej „Kuću Bukovac“, gdje smo razgledali slike Vlaha Bukovca koje su u fundusu muzeje , i nedavno otvorenu izložbu Cavtaćanina Nika Miljana , koji je bio Bukovčev učenik . Skupština je počela u 11:00 izborom Radnog predsjedništva, nakon čega je predsjednica Udruge pročitala dnevni red, podnijele izvještaj o radu Udruge u prethodnoj godini, plan rada za ovu godini, financijski izvještaj.
Zatim su podijeljene zahvalnice za vjernost i članstvo u Udruzi . Za 5 godina: Đuro Bušković, Kate Dučić, Biserka Simatović. Brigita Mrkić, Danica Sušić, Nikolina Staničić i Nela Kesovija Nožica . Za 10 godina : Kate Jelavić, Eny Radović, Željko Pean, Mirsada Pean i Gordana Guca i Mirko Žulj. Za 15 godina : Jasna Daničić, Mirjana Šeman i Malvina Butorac. Nakon službenog dijela uslijedio je zabavni dio, glazba i pjesma našeg člana Nenada Vetme , ples, ručak , kupanje. I tako sve do 17:00 sati, kada smo napustili Cavtat i odvezli se svojim kućama.

Ranka