SPLIT, koncert Mađarskog romskog simfonijskog orkestra “Orkestra 100 violina” (10.4.2026.)
Ideja za odlazak u Split, na Gripe, na koncert “Orkestra 100 violina” začela se u siječnju. Naime Vesna je na našu WhatsApp stranicu stavila tu informaciju, a Nada je odmah krenula nabavljeti karte, organizirati prijevoz i posjetu Galeriji umjetnina. Kupili smo 30 karata, za nas 29 i jednu za vozača.
Budimpeštanski romski simfonijski orkestar, poznat kao “Orkestar 100 violina”osnovan je 1985., a ideja je nastala godinu dana ranije na pogrebu slavnog mađarskog primaša Sandora Jaroka. Tog dana su se nad grobom “kralja primaša”okupili romski glazbenici iz svih djelova Mađarske i spontano zasvirali zajedno, nakon čega su odlučili osnovati orkestar koji će čuvati duh romske glazbene tradicija.Orkestar okuplja više od stotinu vrhunskih romskih glazbenika- violinista, čelista, kontrabasista, klerinetista i majstora cimbala. Svi su vrhunski, akademski školovani ,glazbenici, ali po tradiciji sviraju bez nota, napamet. Na repertoaru su im klasična djele Franza Liszta, Bele Bartoka, Johannesa Brahmsa, Georgesa Bizeta i mnogih drugih. Svakakao dominiraju tradicionalni ciganski čardaši, ali i popularne melodije. Proputovali su cijeli svijet.
Sa Pila smo se uputili u 13 :00, velikim autobusom, dobro raspoloženi. Vozio nas je vozač Baldo, bez greške.
Dan je bio sunčan, ugodan. Uz jedno zaustavljenje na Rašćanima , brzo smom stigli u Split u koji je, kako se moglo primjetiti, stigla turistička sezona.
Prva postaja nam je bila Galerija umjetnina. Smještena na sjevernoj strani nasuprot Dioklecijanovoj palači, nasuprot Zlatnih vrata, ispred kojih se nalazi Meštrovićev Grgur Ninski. Dočekala nas je mlada, mislim da je kustosica,Josipa Prosinečki,koja nas je prvo upoznalaž sa poviješću Galerije.Zgrada je sagrađena 1792. kao prva gradska bolnica. Današnji vanjski izgled, neorenesansog sloga, je nastao 1872. Dogradnjom. Nakon preseljenja bolnice na Firule, kratko je bila sjedište Crvenog križa, a krajem sedamdesetih godina 20. stoljeće prenamjenjuje se u Muzej narodne revolucije, koji prestaje djelovati 1991.g. 1996.,u nju se smiješta Galerija umjetnina , koja je inače osnovana 1931. donacijama građana grada Splita ( uglavnom likovna dijele iz doba renesanse i baraoka , koja su sada dio stalnog postava)i Multimedijalni centar.Cijeli prostor je izdvojen iz gradske vreve, u kojem vlada mir i opuštenost . U dvorištu galerije nalaze se instalacije Gorkog Žuvele , “klupka” deblje žice , u raznim bojama, na postamentima od bračkog kamena i dio du stalnog postava. Prizemlje galeriije rezervirano je za aktualna događanje i izložbe. Tako je Udruga već jednom tu nazočila otvaranju izložne naše Anabel, ne znam koje godine. Ovaj put smo prošetali kroz izložbu akademskog slikara, uglavnom dizajnera, također Dubrovčanina , Milana Vulpe. U prošlom stoljeću je bio plodansizajner, poznat po svojim plakatima za razna događanja kao logotipovima za proizvode mnogih tvornica toga vremena ( Jugoplastika, Chromos,TOZ ,Pliva, Saponia ). Nismo imali još puno vremen, ali smo se popeli i na gornji kat pogledali, stalni postav, slike starih majstota još iz 13.st ( među njime je i jedan Albrecht Durer), pa sve do današnjih dana . Među njima su i Bukovac, Medović, Dulčić i Masle. U podrumu zgrade je skladište, fundus, a na vrhu je restauratorska radionica . Josipa nam je sve lijepo objasnila, ali i njoj je radno vrijeme istjecalo, a nama se žurilo put Gripa, pa smo joj srdačno zahvalili i nabrzinu se oprostili.
U Sportkoj dvorani Gripe smo se lijepo smjestili na naša sjedala i sa nestrpljenjem čekali početak koncerta.Dvorana je bila puna.Koji minit iza 20:00 sati na pozornicu su izašli glazbenici dočekani gromoglasnim pljeskom. Bili su obučeni u crne hlače bijele košulje i presluke koji su uglavnom bili crvene boje sa žuto izvezenim ornamentima. Dva violinista među njima su imali crne , a njih desetak modre prsluke , također ukrašene ornamente. Kasnije smo shvatilida su to koncert majstoti. Koliko sam mogla primjetiti ima dosta mladih glazbenika, a međi njima su i četiri žene
I krenula je glazba, nizale su se kompozicije i poznate i nepoznate ali sve divne , pune ritma, romski štih. Smjenjivali su se koncert majstori , dirigirajući orkestrom i sami virtuozno izvodeći pojedine dionice. Solo dionice imali su i violončelisti i cimbalisti. Obraćali su se i publoci da ih prati pljeskom u rutmu. I tako tri sata ( uz jednu kratku pauzu ) svirke je prošlo kao u snu. Nastup je završio impresivnim zejedničkim finalom , u kojem su svi glazbenici svirali u potpunom jedinstvu. Nezaboravan doživljaj, kojeg ćemo, mislim dugo, dugo pamtiti.
I cijeli izlet je bio, zahvaljujući Nadi, dobro ugođen , nezaboravan.
Ranka.