U proteklih petnaestak godina postojanja, članovi naše udruge „Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota“ predvođeni predsjednicom Nadom Zanze posjetili su gotovo svaki kutak Lijepe naše. Dobro, ne baš svaki ali blizu smo i toga. Ipak, postoje neka „posebna“ mjesta koje nas  privlače iz godine u godinu. To je naš otok Vis. Trebalo bi provjeriti koliko puta smo bili, ali to nije bitno, važno je da idemo. A zašto je to tako? Jednostavnog odgovora, mislim da nema. Možemo samo pretpostaviti: more, tišina, osamljenost, prirodni zvukovi na koje smo zaboravili u ovom ubrzanom životnom trku ili nešto još nedokučivo.

I ove je godine održana Zelena čistka Grada Dubrovnika, kojoj su se s velikim zadovoljstvom pridružili i volonteri udruge Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota.

Akcija se održavala u Mokošici na moru s ciljem uklanjanja otpada, a naši su volonteri bili zaduženi za čišćenje obale i prihvat otpada iz mora koji su vrijedno izvlačili ronioci Ronilačkog kluba Dubrovnik 1964.

Kao i svaki put, bilo je zanimljivo, ali i pomalo poražavajuće vidjeti što se sve može pronaći u našem moru. Među izvučenim otpadom bilo je najviše staklenih boca, ali pronađena je i jedna štaka, dijelovi od gume te različiti drugi predmeti koji nikako ne pripadaju morskom staništu. Ni obala nije bila pošteđena – okoliš je bio prepun ostataka cigareta i manjih plastičnih omota.

Ipak, ovakve akcije podsjetnik su koliko je važno zajedničkim snagama brinuti o prirodi i prostoru koji nas okružuje. Svaki prikupljeni komad otpada znači jedan mali korak prema čišćem moru, urednijoj obali i očuvanom okolišu.

Ovo je bila još jedna u nizu akcija kojoj se naša udruga s ponosom pridružila, uvijek vođena istim ciljem – za bolje sutra, za čisti okoliš i očuvanje naših mora i obale.

Vjerujemo da ćemo se i sljedeće godine ponovno okupiti u još većem broju te da će nam se pridružiti još više volontera jer svaka ruka puno znači.
Hvala svim našim volonterima, roniocima i svima koji svojim trudom doprinose očuvanju našeg okoliša. Vidimo se i sljedeće godine!

Kristina Curcija

Nakon večernje osvježavajuće kiše, osvanuo je predivan sunčan dan kao naručen za izlet u Neretvu koji nam je organizirala naša gđa Nada, predsjednica Udruge ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota. Na izlet je krenulo 17 članova.

Prvo smo se zaustavili na ušću Neretve, mjesto gdje se hladna, slatka Neretva miješa s toplim, slanim Jadranom i tako nastaje ugodna mikroklima. Dno je prekriveno sitnim, mekim pijeskom i može se hodati stotinama metara kroz plićak što daje osjećaj slobode i prostranstva. Na pojedinim dijelovima ušća nalazi se ljekovit mulj bogat mineralima koje brojni posjetitelji koriste za njegu kože i opuštanje.

„Kad se putuje zajedno, nije važno samo kamo ćemo stići, nego što ćemo putem doživjeti i s kim ćemo to podijeliti.“

Dana 8. kolovoza 2026. održan je cjelodnevni izlet članova naše udruge, koji je organizirala naša predsjednica Nada. Glavni povod putovanja bio je odlazak u Zagvozd na kazališnu predstavu „Grintalo“ HNK Šibenik, u sklopu tradicionalne manifestacije „Glumcu u Zagvozdu“.

Na izletu je bilo ukupno 38 članova udruge. Autobus je s Grude krenuo u 6:00 sati, a članovi su se redom ukrcavali od Čilipa do Grada. Za volanom je bio naš vozač Vido Prigradić, kojem zahvaljujemo na sigurnoj i ugodnoj vožnji.

Iako je dan pred nama bio dug i, kako se kasnije pokazalo, vrlo vruć, krenuli smo raspoloženi i puni očekivanja. Već prvo jutarnje zaustavljanje u dolini Neretve, uz kavu i kratki predah, bilo je dovoljno da se autobus ispuni razgovorom, smijehom i onim poznatim osjećajem da smo ponovno zajedno na putu.

I ove godine smo Redovnu godišnju skupštinu Udruge imali u Cavtatu u restoranu „Galija“
Većina udrugara je stigla u Cavtat organiziranim prijevozom autobusom. Prije početka Skupštine planiran je obilazak Mauzoleja Račić na groblju u Cavtatu.
Jedan dio nas se popeo do groblja sv. Roka ,koje se nalazi na najvišoj točki poluotoka Rata , odakle puca divan pogled na župsku valu i Mrkanu i Bobaru , a da bi obišli Mauzolej obitelji Račić(Gospa od Anđela) rad hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Dočekala nas je mlada vodičica Anamarija koja nam je ukratko ispričala sve o povijesti Mauzoleja . Posjeta je bila dogovorena za članove Udruge .
-Građen je od 1920- do 1922. za brodovlasničku obitelj Račić. U njemu su sahranjeni otac obitelji Ivo račić , zatim njegovo dvoje djece , sin, i kćer Marija Račić Banac( kipareve prijateljice ), koji su umrli 1919, od španjolske gripe. Majka Račić je pozvala Meštrovića da izgradi mauzolej , a prema obećanju kojeg je dao njenoj kćeri Mariji. Na kraju je tu shranjena i majka Račić. Mauzolej je građen u stilu art decoa, od bračkog kamena . Meštrović je bio i arhitekt i kipar, u gradnju je uključen i arhitekt Harold Bilinić , a angažirani su i kiparski pomoćnici i klesari. Oktogonalnog je tlocrta , sa istaknutim kapelama u obliku grčkog križa , interjera bogato stiliziranim skulpturama i reljefima ( Bogorodica sa Isusom, anđeli svirači, sv. Roko, raspeti Krist, glave anđela portreti članova obitelji Račić. Gradnja je započeta 1920.g. a završila 1922. g.Gospi od Anđela je posvećen 14. listopada 1922. kada su u njega preneseni posmrtni ostaci pokojnika.
Za ovu izvedbu Meštrović je 1925. g. dobio Grand Prix na Međunarodnoj izložbi industrijske i dekorativne umjetnosti u Parizu.