Epidemija je sve izmijenila, pa i naše planove i druženje.
Lani na povratku iz Rijeke, sa Noći muzeja, smo donijeli odluku da 2021. ostajemo , nakon dulje vremena, u Dubrovniku. Tako je i bilo, samo što smo, umjesto noću, muzeje obilazili danju.
Muzeji su pripremili virtualne prezentacije za večernje sate i stvarno su , one koje sam uspjela vidjeti, bile odlične.

Ponovo jedan divan izlet na naš Lokrum, čije je  ime, vjerojatno izvedenica iz latinske riječi acrumen što znači kiselo voće, jer je otok nekoć obilovao stablima kiselih, divljih naranača.
CORONA nas je usporila, ograničila, ali Udruga se ipak ne da.
 Da se lijepi običaj druženja  ne zaboravi, Nada je organizirala odlazak na Lokrum, uz sve mjere opreza.  Na „Zrinskom“ broj sjedala ograničen , udaljenost se poštovala, strogo se kontrolirao broj putnika. Maske na licima, trudimo se držati razmak, premda je teško, jer se neki nismo odavno vidjeli, pa smo željni jedni drugih.

20 Rujna 2020. organiziran je izlet na Biokovo – Nebeska šetnica i posjeta Makarskoj.
Naš šofer Grga kreće na prvu vožnju s novim minibusom, da bi prve putnike već ukrcao u Kuparima i ostatak grupe na Pilama. Krećemo u 07:00 sati bez naše Nade koja nas je dočekala na ulazu u Park prirode „Biokovo“.
Atmosfera u putovanju je bila vrlo ugodna a vrijeme baš za izlet. Naše drage domaćice su nas počastile s kolačima i travaricom ili višnjevačom. U dogovoreno vrijeme stižemo na odredište, a također je stigla i naša Nada. S nama je nastavila put do vidikovca. Imali smo sreće jer nije bilo puno prometa na uskoj stazi do vrha. Svi smo bili hrabri do samog dolaska na vidikovac a onda je bilo malo prpe, jer preko staklenog mosta baš i nije ugodno hodati . Prva je krenula naša Nada, probila led i hrabro kročila na stakleni most, a zatim smo i mi pomalo krenuli prikrivajući strah. Na kraju smo napravili grupnu sliku za sjećanje na ovaj izlet.

Petoga rujna ove godine uzivali smo u putovanju do Trilja i Cetine. Kao i svaki put, članovi Udruge “Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota iz Dubrovnika, okupili su se na Pilama i odatle, u 7 sati ujutro, krenuli prema planiranom cilju. U početku, u autobusu je sve tiho. Drijemamo. Put nam je poznat:
Mokosica, Zaton, Orasac, Brsecine, odvojak za Peljesac, Neum. Kroz BiH
vozimo bez zaustavljanja. Kod Ploca se prebacujemo na autoput. Poslije
sat voznje, a vozi nas pouzdani i samozatajni Grgo, polako se budimo i
pocinju prva nudjenja: domacih kolaca, likera i ljekovitih pica.
Oko deset sati silazimo s autoputa i nastavljamo za Grad Trilj. Putokazi nas podsjecaju da smo na pravcu: Trilj, Sinj, Livno, Tomislav grad. I vec stizemo u mjestasce Grab, na rjecici Grab, Pritoci Cetine. Tu se zaustavljamo i razgledamo mlinicu, u kojoj se psenica, kukuruz, raz jos uvijek melju na starinski nacin: pomocu snage vode i kamenoga tocka. U suvremenim mlinovima koriste se celicni tockovi, zbog cega brasno nema tako bogat i pun okus.

Opet jedan lijepi izlet  neretvanskim krajem.
Odredište nam je bio Prud, malo, metkovsko, prigradsko naselje, u istoimenoj oblasti, na granici sa Bosnom i Hercegovinom, sa većim Vidom , u kome se nalazi  poznati Muzej „Narona“ . Jednu zanimljivost nam je ispričao domaćin, gospodin Ante Taslak, čiji sin  Stipe vodi restoran “Vrilo“, u kome smo  se okrijepili po dolasku i kome smo kasnije ručali. Naime , granica je  vrlo blizu  i u neposrednoj blizini je malo seoce, koje administrativno pripada BiH, ali njegovi stanovnici, da bi došli u svoju državu, prvo uđu u Hrvatsku , pa preko graničnog prijelaza u BiH, jer nema drugog puta, a i vodu i struju dobivaju iz Metkovića.