Ideja za odlazak u Split, na Gripe, na koncert “Orkestra 100 violina” začela se u siječnju. Naime Vesna je na našu WhatsApp stranicu stavila tu informaciju, a Nada je odmah krenula nabavljeti karte, organizirati prijevoz i posjetu Galeriji umjetnina. Kupili smo 30 karata, za nas 29 i jednu za vozača.
Budimpeštanski romski simfonijski orkestar, poznat kao “Orkestar 100 violina”osnovan je 1985., a ideja je nastala godinu dana ranije na pogrebu slavnog mađarskog primaša Sandora Jaroka. Tog dana su se nad grobom “kralja primaša”okupili romski glazbenici iz svih djelova Mađarske i spontano zasvirali zajedno, nakon čega su odlučili osnovati orkestar koji će čuvati duh romske glazbene tradicija.Orkestar okuplja više od stotinu vrhunskih romskih glazbenika- violinista, čelista, kontrabasista, klerinetista i majstora cimbala. Svi su vrhunski, akademski školovani ,glazbenici, ali po tradiciji sviraju bez nota, napamet. Na repertoaru su im klasična djele Franza Liszta, Bele Bartoka, Johannesa Brahmsa, Georgesa Bizeta i mnogih drugih. Svakakao dominiraju tradicionalni ciganski čardaši, ali i popularne melodije. Proputovali su cijeli svijet.

Jedan dio udrugara , koji je krenuo na ovaj put, već je obišao Cetinsku krajinu, gradove Sinj, Drniš i Trilj, njihove prirodne ljepote i kulturna dobra, ali ponavljanje je majka znanja , a i svaki put se vidi i čuje nešto novo i obogati znanje. 

Ove godine nije postojala zajednička tema Noći muzeja , a razlog je bio da muzeji sudionici mogu sudjelovati sukladno svojim mogućnostima i afinitetima u okviru tema koji sami izaberu. 

I tako smo nas , nešto manje od četrdesetak, krenuli u petak, 30.01. ujutro sa Pila , prvo prema Trilju (Splitsko-dalmatinska županija ).Vozio nas je mladi vozač Ivan, oprezno i sigurno, a posebno se svima jako dojmio, jer je na sve obilaske i u sve muzeje išao sa nama , pomno prarto, propitivao.Samo rijetki vozači su to radili, ali ni jedan nije bio toliko revnosan. 

Približio nam se Božić, a sa njime i mnoga zbivanja koja ga prate, a koja prati i Udruga. Jedna od tradicija je i odlazak u Konavle na manifestaciju “Mirisi Božića” i to po običaju u “Kamene Dvore” obitelji Mujo, gdje nas uvijek divno ugoste, posebno dobrom zelenom menestrom.
Dan je bio lijep, sunčan, veliki broj udrugara se prijavio za ovo događanje, pa se na Pilama autobus ispunio skoro do zadnjeg mjesta. I tako smo se u četiri popodne uputili prema Konavlima. Uz put smo pokupili neke članove u Župi. Prva postaja su nam bili Čilipi, gdje smo posjetili Zavičajni muzej Konavala, obišli stalni postav i ponovo se divili ljepoti konavoske nošnje i konavoskog veza.Mnogi su kupovali i zanimljive suvenire. Neizbježno je bilo poći i u crkvu Sv. Nikole i vidjeti Betlehem, koji je i ove godine bio maštovit i raskošan. Neki su vrijeme do odlaska u Lovorno iskoristili u kratkoj šetnji po centru Čilipa, a neki u obližnjem kafiću.
Zaputili smo se preko Grude i Ljute prama Lovornom do” Kamenih dvora” gdje su nas na ulazu dočekali ljubazni domaćini sa kupicom pića i suhim smokvama. Prostor i donji i gornji( bilo nas je puno pa smo se morali smejstiti na dvije etaže), topao, ugodan. Staroj gazdarici smo poklonili lijepi buket sa ružama. Ubrzo je počelo posluživanja domaćih delicija ( šunka,kobasice, čvarci …..), a dva muzikanta, prateći se na gitari i harmonici, su krenuli sa pjesmom. Atmosfera se zagrijavala, pjevalo se, plesalo. Zna se i tko su bili glavni vokali, ali i drugi nisu zaostajali. Servirana nam je i zelena menestra, kao uvijek jako dobra i ukusna. Pilo se i dobro vino. Raspoloženje je bilo zaista dobro, svi veseli, raspjevani, razigrani. I tako sve do iza 10 :30, kada je, po svima, bilo vrijeme da se krene kućama. Ljubazni vozač Karlo nas je razvezao po gradu, tako da svi mogu hvatati autobuse za svoja naselja, jer se na Pile nije moglo zbog režima zatvaranja prometa, a zbog asfaltiranja iza Grada.
Razišli smo se sa lijepim željama za Božić i Novu godinu u oćekivanju novih izleta i druženja.
Ranka.

Nada mi već odavno govori da u našim izletima nepravedno zaobilazimo Salonu ( Solin ), a onda se pojavi plakat sa informacijom da će se 09. 11. održati koncert Limene glazbe iz Solina sa djelima Iva Tijardovića i Jakova Gotovca, a povodom njihove 130. godišnjice  rođenja. I eto povoda da se organizira jednodnevni izlet.Tako je nas 37 krenuli u 09:00 sati autobusom sa Pila put Solina. U Solinu su nam se pridružili Gordana i Nenad Vetma. Putem nas je pratila kiša, ali kada smo se uhvatili Neretve, oblaci su se razišli, zasjalo je i sunce i tako je bilo tijekom cijelog izleta.

U Saloni nas je dočekala vodičica Jolanda, vesela, mlada žena, rječita i spremna da nam sve  detaljno objasni. Odmah na početku, na ulazu nalazišta je veliki pano koji pokazuje stvarnu veličinu grada Salone u vrijeme rimske vladavine, a samo 10%  je do danas istraženo i prezentirano. Razlog tome je što je ostali prostor  nedostupan, jer se na njemu nalaze privtne kuće i imanja, vrtovi, maslinici, šume, pa bi se otkup, iseljavanje i sve ostalo vrlo teško izvelo.I danas, kada ljudi kupe komad zemlje, uglavnom  vrlo teško na tim prostorima  mogu graditi, jer čim zakopaju lopatu naiđu na ostatke Salone  i teško dobiju dozvolu za daljnu gradnju.

Mudrom odlukom da naša Udruga posjeti Bosnu u jesen, naravno donijela ju je naša predsjednica Nada Zanze. Zna naša Nada što je Bosna, posebno u doba kada nesebično dariva obilje plodova i boja.
Zato je nas obilazak Bosne trajao od 16. do 20. listopada 2025.
Dakle, 16. listopada grupa udrugara, nas osamnaest, uputila se preko Ljubuškog / okrepa kavom i kolačima / do Jajca. Kako smo dublje ulazili u Bosnu to smo više bili zarobljeni njenom ljepotom. Jedino što nas je uistinu rastužilo su bile oznake „minirano“ negdje pred ulaskom u Jajce.
To nas je , nažalost, osvijestilo da stanovnici ovog kraja i danas imaju ozbiljni podsjetnik na teške dane rata.
Pratilo nas je lijepo vrijeme, a smještaj u hotelu „Turist 98 “ je bio pravi izbor. Smješten je u samom centru Jajca, bus dolazi do vrata. Jedino što nema lifta. Srećom , svi smo bili smješteni na prvom katu / od dva /.
Isto popodne javio nam se , ranije dogovoreni, vodić. To „ranije dogovoreni“ znači da se naša Nada i te kako potrudila da dođe do prave adrese. Čovjek od zanata, odmjeren, fin, pun znanja i spreman na svako pitanje . A, istina je, s nama nije lako…. Usudila bih se reći kako je većina udrugara , nakon devetnaest godina Udruge, i te kako upoznata s puno zanimljivosti. Zato nas nije lako fascinirati, jer svatko od nas dođe s određenim obimom znanja.
Dio grupe je otišao na gastronomsko istraživanje Jajca, a manji dio u društvu vodiča je onako uz šetnju obišao park uz vodopad, upoznao se s lokalitetima koje ćemo tek sutra obići.