I ove godine smo Redovnu godišnju skupštinu Udruge imali u Cavtatu u restoranu „Galija“
Većina udrugara je stigla u Cavtat organiziranim prijevozom autobusom. Prije početka Skupštine planiran je obilazak Mauzoleja Račić na groblju u Cavtatu.
Jedan dio nas se popeo do groblja sv. Roka ,koje se nalazi na najvišoj točki poluotoka Rata , odakle puca divan pogled na župsku valu i Mrkanu i Bobaru , a da bi obišli Mauzolej obitelji Račić(Gospa od Anđela) rad hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. Dočekala nas je mlada vodičica Anamarija koja nam je ukratko ispričala sve o povijesti Mauzoleja . Posjeta je bila dogovorena za članove Udruge .
-Građen je od 1920- do 1922. za brodovlasničku obitelj Račić. U njemu su sahranjeni otac obitelji Ivo račić , zatim njegovo dvoje djece , sin, i kćer Marija Račić Banac( kipareve prijateljice ), koji su umrli 1919, od španjolske gripe. Majka Račić je pozvala Meštrovića da izgradi mauzolej , a prema obećanju kojeg je dao njenoj kćeri Mariji. Na kraju je tu shranjena i majka Račić. Mauzolej je građen u stilu art decoa, od bračkog kamena . Meštrović je bio i arhitekt i kipar, u gradnju je uključen i arhitekt Harold Bilinić , a angažirani su i kiparski pomoćnici i klesari. Oktogonalnog je tlocrta , sa istaknutim kapelama u obliku grčkog križa , interjera bogato stiliziranim skulpturama i reljefima ( Bogorodica sa Isusom, anđeli svirači, sv. Roko, raspeti Krist, glave anđela portreti članova obitelji Račić. Gradnja je započeta 1920.g. a završila 1922. g.Gospi od Anđela je posvećen 14. listopada 1922. kada su u njega preneseni posmrtni ostaci pokojnika.
Za ovu izvedbu Meštrović je 1925. g. dobio Grand Prix na Međunarodnoj izložbi industrijske i dekorativne umjetnosti u Parizu.

Po običaju u whats app grupu naše Udruge dnevno stižu brojne poruke, fotografije, čestitke, napomene. Krajem svibnja od naše predsjednice Nade Zanze izašla je objava o novom izletu: Bosna i stari grad Dubrovnik. Budući da još nisam posjetio naš „drugi Dubrovnik“ nije bilo puno razmišljanja. Na ovaj bosanski Dubrovnik podsjetila me je anegdota iz osnovne škole sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Imali smo jedan stari povijesni atlas i na satu povijesti otvorili smo kartu o trgovačkim središtima u Bosni 15. stoljeću. Netko je primijetio da po sredini Bosne stoji ime Dubrovnik. Svi smo se počeli smijati. Koji Dubrovnik u Bosni? Netko mora da je dobro pogriješio. Ipak nije! Sad se pojavila prilika da ga vidim uživo.

U četvrtak 4. lipnja, na blagdan Tijelova, trinaest članova predvođeni predsjednicom Nadom Zanze, uputilo se manjim autobusom prema Bosni. Treba naglasiti da je financiranje prijevoza osiguralo vrijedno Društvo prijatelja dubrovačke starine koji su već prije donirali sredstva za obnovu starobosanskog Dubrovnika. Nakon kraće pauze u hotelu Buna kod Mostara, krenuli smo uzvodno Neretvom do Olova. Uspeli smo se na obližnji obronak gdje se nalazi crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. To je poznato marijansko hodočasničko svetište pod upravom franjevaca. Na ovom mjestu već u 14. stoljeću postojao je franjevački samostan i svetište Majke Božje za potrebe lokalnih rudara i ostalog stanovništva. Crkva je zapaljena 1704., a na njezinom mjestu 1867. podignuta je drvena crkva koja se urušila 1913. godine. Nova obnova u neoromaničkom stilu bila je 1938. kad je postavljen kameni oltar. Crkvu smo zatekli u skelama jer se trenutno obnavlja ali smo ipak uspjeli ući i vidjeti njezinu unutrašnjost.

U subotu 16. svibnja mala skupina od osam „Ljubiteljica“ krenula je na jednodnevni izlet s ciljem posjeta izložbi autorice Anabel Zanze „Brailleeva dionica“, koja se trenutno održava u Sveučilišnoj galeriji u Splitu. U popodnevnim satima bilo je planirano prisustvovanje preponskom jahanju za prvenstvo Hrvatske na Gazu (Trilj), koje je, nažalost, zbog kiše otkazano.

Na put smo krenule rano, u 6 sati, pomalo pospane, po vremenu koje je zazivalo kišu, ali radosne zbog onoga što nas očekuje u Splitu i okolici. U dvosatnoj vožnji po teritoriju bivše Dubrovačke Republike, na koji je otpao najveći dio našega puta, svjedočili smo radovima na popravku asfalta na pristupnoj cesti za Pelješki most, na kojem su također, prema informacijama iz medija, u tijeku popravci. U svakom slučaju, podržavamo redovno održavanje naše nedavno izgrađene cestovne infrastrukture.

Udruga ljubitelja Hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota posjetila je od 30-04.do 03-05.2026 g.otok Brač.Stigavši u SUMARTIN razgledali smo tamošnju crkvu i uputili se u SELCA.To je jedno prekrasno uređeno mjesto sa jijepo uređenom kamenom šetnicom,gdje smo posjetili tamošnju crkvu u kojoj je oltar na kojem je kip Krista kralja,rad Meštrovića.Kip je odliven od rastopljenih granata.U parku je bista Tolstoja iz 1911 g.i to je prva bista uopće.Također ji lijepa stara crkva Gospe Karmelske.Put nas je dalje vodio do POVLJE gdje se nalazi ranokršćanska bazilika Ivana krstitelja.Dan smo zaključili pješačenjem u pustinju BLACA gdje smo ratgledali muzej te se umorni i zadovoljni vratili u SUPETAR gdje smo bili smješteni.01.05.smo pošli do PUČIŠĆA gdje smo vidjeli kameno klesarsku školu i prošetali se kroz mjesto.Vrativši se u Supetar bili smo na Prvomajskom grahu,piću,i klapskoj pjesmi.Popodne smo posjetili mjesta SUTIVAN,MILNU,BOBOVIŠĆE I LOŽIŠĆE. Interesantno je da je prekrasni zvonik u Ložišću rađen po nacrtu Ivana Rendića.Bobovišće je ime dobilo po izbjeglicama iz Bobovca koji su bježali pred Turcima.Slijedeći dan posjetili smo BOL i plažu Zlatni rat.Nakon toga razgledali smo muzej Malih formata. Tamo su zastupljeni svi naši slikari Škerlj,Ligorio,Bukovac,Masle,Pulitika,Šerbu,Smokvina,Paljetak i drugi. Svratili smo u vinariju utemeljenu 1903 g,Tamo smo degustirali vino Stina.Iza Bola slijedi zanimljivo mjesto DOL.Tamo ima preko 30 špilja pa ga zovu i mali Betlehem.Tamo smo u jednom OPG-u objedovali i degustirali Bračku tortu zvanu HRAPOĆUŠA. To je vrsta kamena čiji su sastav špilje i okolica, po njima je torta dobila ime. Zadnje mjesto je bilo ŠKRIP.Tamo smo razgledali muzej otoka Brača i posjetili muzej ulja sa degustacijom. Slijedeće jutro smo se preko Splita vratili sretno doma.

Pokret sa Pila u 7.00. Šofer Željko sa kojim se ugodno vozimo i tratavamo bajaderama i pićem.Stižemo u galeriju Kontura  u Čapljini gdje nas dočekuju gosp.Pero Marković bivši gradonačelnik Čapljine radi kojeg se stalno i vraćamo i gosp. Stjepan Šutalo voditelj galerije.Izložbu Virgilije Nevjestić, velemajstor grafičkog umječa je postavila povjesničarka umjetnosti gosp.Biserka Rauter Plančić.Nevjestić je rođen 1935 u selu Kolo kod Tomislav grada, završio likovnu akademiju u Zagrebu, završio u Parizu gdje je bio do smrti.probijao se svojim izuzetnim talentom, postao profesor na Institutu za grafiku na pariškom Louvru.Zaljubio se u francuzicu iz bogate obitelji čiji roditelji nisu bili baš oduševljeni pa je on u početku radio kao  vrtlar.Svojim slikama je probijao put stekao ime i Pariz mu je dao atelje na Montmartru. Nisu imali djece, supruga je umrla prije njega i onda je tražio da ih se prenese u Zagreb na Mirogoj gdje je napravio grobnicu. Cjelokupnu ostavštinu ostavio Tomislavgradu gdje se Zaklada brine o njoj.