Pokret sa Pila u 7.00. Šofer Željko sa kojim se ugodno vozimo i tratavamo bajaderama i pićem.Stižemo u galeriju Kontura  u Čapljini gdje nas dočekuju gosp.Pero Marković bivši gradonačelnik Čapljine radi kojeg se stalno i vraćamo i gosp. Stjepan Šutalo voditelj galerije.Izložbu Virgilije Nevjestić, velemajstor grafičkog umječa je postavila povjesničarka umjetnosti gosp.Biserka Rauter Plančić.Nevjestić je rođen 1935 u selu Kolo kod Tomislav grada, završio likovnu akademiju u Zagrebu, završio u Parizu gdje je bio do smrti.probijao se svojim izuzetnim talentom, postao profesor na Institutu za grafiku na pariškom Louvru.Zaljubio se u francuzicu iz bogate obitelji čiji roditelji nisu bili baš oduševljeni pa je on u početku radio kao  vrtlar.Svojim slikama je probijao put stekao ime i Pariz mu je dao atelje na Montmartru. Nisu imali djece, supruga je umrla prije njega i onda je tražio da ih se prenese u Zagreb na Mirogoj gdje je napravio grobnicu. Cjelokupnu ostavštinu ostavio Tomislavgradu gdje se Zaklada brine o njoj.

Vrijeme nam nije bilo naklonjeno, po jakom pljusku, neki pokisli uputili smo se u ranim popodnevnim satima na izlet u Konavle. 

Kako samo ime Udruge kaže, naša Nada je i ove godine poštovala tradiciju i priuštila nam gastronomski užitak menestre zelene. 

No, da bi izlet bio sadržajno potpun najprije smo otišli u Čilipe u Zavičajni muzej Konavala gdje je postavljena izložba „Između svjetla i sjene“ posvećena Konavljaninu Ratku Zvrku. 

Ideja za odlazak u Split, na Gripe, na koncert “Orkestra 100 violina” začela se u siječnju. Naime Vesna je na našu WhatsApp stranicu stavila tu informaciju, a Nada je odmah krenula nabavljeti karte, organizirati prijevoz i posjetu Galeriji umjetnina. Kupili smo 30 karata, za nas 29 i jednu za vozača.
Budimpeštanski romski simfonijski orkestar, poznat kao “Orkestar 100 violina”osnovan je 1985., a ideja je nastala godinu dana ranije na pogrebu slavnog mađarskog primaša Sandora Jaroka. Tog dana su se nad grobom “kralja primaša”okupili romski glazbenici iz svih djelova Mađarske i spontano zasvirali zajedno, nakon čega su odlučili osnovati orkestar koji će čuvati duh romske glazbene tradicija.Orkestar okuplja više od stotinu vrhunskih romskih glazbenika- violinista, čelista, kontrabasista, klerinetista i majstora cimbala. Svi su vrhunski, akademski školovani ,glazbenici, ali po tradiciji sviraju bez nota, napamet. Na repertoaru su im klasična djele Franza Liszta, Bele Bartoka, Johannesa Brahmsa, Georgesa Bizeta i mnogih drugih. Svakakao dominiraju tradicionalni ciganski čardaši, ali i popularne melodije. Proputovali su cijeli svijet.

Jedan dio udrugara , koji je krenuo na ovaj put, već je obišao Cetinsku krajinu, gradove Sinj, Drniš i Trilj, njihove prirodne ljepote i kulturna dobra, ali ponavljanje je majka znanja , a i svaki put se vidi i čuje nešto novo i obogati znanje. 

Ove godine nije postojala zajednička tema Noći muzeja , a razlog je bio da muzeji sudionici mogu sudjelovati sukladno svojim mogućnostima i afinitetima u okviru tema koji sami izaberu. 

I tako smo nas , nešto manje od četrdesetak, krenuli u petak, 30.01. ujutro sa Pila , prvo prema Trilju (Splitsko-dalmatinska županija ).Vozio nas je mladi vozač Ivan, oprezno i sigurno, a posebno se svima jako dojmio, jer je na sve obilaske i u sve muzeje išao sa nama , pomno prarto, propitivao.Samo rijetki vozači su to radili, ali ni jedan nije bio toliko revnosan. 

Približio nam se Božić, a sa njime i mnoga zbivanja koja ga prate, a koja prati i Udruga. Jedna od tradicija je i odlazak u Konavle na manifestaciju “Mirisi Božića” i to po običaju u “Kamene Dvore” obitelji Mujo, gdje nas uvijek divno ugoste, posebno dobrom zelenom menestrom.
Dan je bio lijep, sunčan, veliki broj udrugara se prijavio za ovo događanje, pa se na Pilama autobus ispunio skoro do zadnjeg mjesta. I tako smo se u četiri popodne uputili prema Konavlima. Uz put smo pokupili neke članove u Župi. Prva postaja su nam bili Čilipi, gdje smo posjetili Zavičajni muzej Konavala, obišli stalni postav i ponovo se divili ljepoti konavoske nošnje i konavoskog veza.Mnogi su kupovali i zanimljive suvenire. Neizbježno je bilo poći i u crkvu Sv. Nikole i vidjeti Betlehem, koji je i ove godine bio maštovit i raskošan. Neki su vrijeme do odlaska u Lovorno iskoristili u kratkoj šetnji po centru Čilipa, a neki u obližnjem kafiću.
Zaputili smo se preko Grude i Ljute prama Lovornom do” Kamenih dvora” gdje su nas na ulazu dočekali ljubazni domaćini sa kupicom pića i suhim smokvama. Prostor i donji i gornji( bilo nas je puno pa smo se morali smejstiti na dvije etaže), topao, ugodan. Staroj gazdarici smo poklonili lijepi buket sa ružama. Ubrzo je počelo posluživanja domaćih delicija ( šunka,kobasice, čvarci …..), a dva muzikanta, prateći se na gitari i harmonici, su krenuli sa pjesmom. Atmosfera se zagrijavala, pjevalo se, plesalo. Zna se i tko su bili glavni vokali, ali i drugi nisu zaostajali. Servirana nam je i zelena menestra, kao uvijek jako dobra i ukusna. Pilo se i dobro vino. Raspoloženje je bilo zaista dobro, svi veseli, raspjevani, razigrani. I tako sve do iza 10 :30, kada je, po svima, bilo vrijeme da se krene kućama. Ljubazni vozač Karlo nas je razvezao po gradu, tako da svi mogu hvatati autobuse za svoja naselja, jer se na Pile nije moglo zbog režima zatvaranja prometa, a zbog asfaltiranja iza Grada.
Razišli smo se sa lijepim željama za Božić i Novu godinu u oćekivanju novih izleta i druženja.
Ranka.