Izlet na Vis 17. – 20. rujna 2026.
U proteklih petnaestak godina postojanja, članovi naše udruge „Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota“ predvođeni predsjednicom Nadom Zanze posjetili su gotovo svaki kutak Lijepe naše. Dobro, ne baš svaki ali blizu smo i toga. Ipak, postoje neka „posebna“ mjesta koje nas privlače iz godine u godinu. To je naš otok Vis. Trebalo bi provjeriti koliko puta smo bili, ali to nije bitno, važno je da idemo. A zašto je to tako? Jednostavnog odgovora, mislim da nema. Možemo samo pretpostaviti: more, tišina, osamljenost, prirodni zvukovi na koje smo zaboravili u ovom ubrzanom životnom trku ili nešto još nedokučivo.
Veliki broj dugogodišnjih članova znao je zašto ide, a priključili su nam se i neki novi koji tek upijaju izlete i putovanja Udruge. Krenuli smo u četvrtak 17. rujna. Nakon kratke pauze u Opuzenu oko 11 sati stigli smo u Split. Uputili smo se u Muzej grada Splita, zapravo u Gradsku vijećnicu, gdje je postavljena izložba „Sub specie lucis – Emanuel Vidović /Zvonimir Mihanović“. Kroz izložbu nas je proveo prof. Josip Belamarić. Iako autore vremenski dijeli gotovo stotinu godina povezuju ih isti motivi: brodovi, more, specifično svjetlosno rješenje kompozicije. Ostali smo zadivljeni cjelokupnim prikazima. Vratili smo se u luku i ukrcali na trajekt „Petar Hektorović“ koji nas je za dva sata doveo do Visa. Tu nas je dočekala naša višegodišnja vodička Ivana, kako ona kaže „autohtona stanovnica Komiže“. Nakon kratke vožnje zaustavili smo se na vidikovcu kod Spomen parka budućeg Memorijalnog centra Drugog svjetskog rata. S ove pozicije moguće je vidjeti polje to jest mjesto gdje su Britanci u Drugom svjetskom ratu napravili vojni aerodrom. Tada je Vis bio glavna baza savezničke vojske. Zatim smo se uputili u mjesto Podšpilje gdje smo se kod stare škole i malo osvježili. Već je pomalo padao sumrak kad smo s ceste ugledali Komižu. Po običaju Udruga se smjestila u hotel „Biševo“.
U petak, 18. rujna, smo s Ivanom krenuli u obilazak mjesta. Blizu hotela nalazi se prekrasna crkva Sv. Marije ili kako je zovu „Gospa Gusarica“. Sagrađena je u 16. stoljeću, a sastoji se od tri povezane crkve. Prema predaji gusari su napali Komižu i ukrali Gospinu sliku. Međutim, kad su izlazili iz uvale nisu mogli isploviti te su sliku bacili u more. More ju je vratilo do obale ispod crkve gdje su je mještani našli i vratili na oltar. Tako je crkva dobila naziv „Gusarica“. Šetajući se mjestom prošli smo pored jedne ulice „neobičnog naziva“ – Stradun. Da, u Komiži postoji ulica imenom Stradun,tako da Dubrovnik nije jedini!! U centru mjesta dio članova popio je kavu, a manji broj se odlučio na novu avanturu: plovidbu falkušom! Taj jedinstveno drveno plovilo (gajeta) simbol je Komiže i njegovih stanovnika, zapravo simbol njihova života. Komižani su stoljećima lovili ribu, a najpoznatija ruta bila je ona do otoka Palagruže. Taj dugi i mukotrpni put bio je pun neizvjesnosti. Ulovljena riba se solila i prodavala diljem Mediterana. Dva iskusna člana agencije Alternatura uveli su nas u ovu posebnu priču. U ugodnoj jednosatnoj vožnji s replikom falkuše saznali smo puno o ovom divnom brodu, kao i o ljudima koji su je oživjeli i njezinu slavu prezentirali po cijelom Mediteranu. Razvili smo jedro i plovili u tišini. Neopisiv osjećaj povezanosti s prirodom i poviješću Komiških ribara. Nakon ovog iskustva vratili smo se u hotel, a najavljeno nevrijeme se približavalo.
U petak, 19. rujna, gledali smo u nebo. Kiša je prestala, izvirilo je sunce. Na poziv našeg Pjerina došli smo u mjesto i ukrcali se u njegov „Ames“. Tad je uslijedilo čarobno putovanje jugoistočnom Komiže. Zapravo, od vale do vale, Pjerino nam je izbacivao priču za pričom, bilo da je ona obiteljska ili faktografsko-povijesna. U trenu smo se našli kod ponte i pojačanom brzinom krenuli prema Biševu. More je bilo valovito, tako da nismo mogli posjetiti čuvenu Modru špilju. Umjesto toga iskrcali smo se i malim golf vozilima došli na vrh otoka gdje je Interpretacijski centar otoka Biševa. To je zapravo stara škola sada prenamijenjena u suvremeni muzej koji izvrsno prikazuje floru i faunu ovoga otoka. Nakon razgledavanja opet smo brodom nastavili plovidbu i došli u uvalu Porat. Tu smo se osladili divnim objedom koji nam je pripremila vrijedna Pjerinova supruga Silvana. Uz pjesmu i vino sve je bilo fino. Tu smo se stigli i okupati na lijepoj pješčanoj plaži. Uslijedio je povratak u Komižu uz posebnu koreografiju našeg Pjerina i pjesme „Mamma mia“ Abbe i „Rim Tim Tagi Dim“ Baby Lasagna, Veseli i sretni oprostili smo se od Pjerina, Silvane i njihove posade te se odmorili do večere.
U nedjelju 20. rujna, krenuli smo natrag. U Visu netko je popio kavu, a netko se prošetao po mjestu. Ugodnom vožnjom stigli smo u Split i krenuli u Sinj na ručak. Išli smo na našu tradicionalnu i provjerenu adresu: „Kod Zorice“. Lijepa lešada na taraci svih je razveselila. Uslijedio je povratak kući.
Ovdje posebno treba ponovno zahvaliti našoj Nadi koja je osmislila i vodila cijeli izlet, ali i našem vozaču Mihu koji je uspješno manevrirao kako po autocesti tako i po uskim Komiškim ulicama.
Hvala!
Tonko Marunčić