Od muzeja do muzeja (5.10.2024.)
Ova subota je bila rezervirana za obilazak dva muzeja i druženje.
Dan je bio sunčan, pomalo topao, ali ugodan za šetnju. Prvo odredište na mje bio novootvoreni Muzej vina . U baroknoj palači Pucić na Pilama, koja je prije rata bila sjedište Atlasa, a nakon toga imala razne namjene, ali uglavnom bila zatvorena, sada je uređena i u srpnju ove godine u njoj je otvoren Muzej vina Dubrovnik. Postavljen je na tri etaže. U prizemlju je bogata zbirka oruđa i svega onoga što je kroz stoljeća služilo u uzgoju vinove loze,berbi grožđa, preradi i transpotu grožđa i vina: samari, sepeti, mjehovi, bačve, boce, tijesak,muljače, pa i anfore u kojim se vino prevozilo u antici.Vrlo bogata , vrijedna zbirka, vrlo pažljivo odabrana i lijepo prezentirana. Na slijedeće dvije etaže vrlo svečano uređene saloče, sobe za odmore, radne sobe , sa starim namještajem ( netko je rekao da su to replike) , uz divne lustere , stari servisi i čaše za vino, štukature na zidovima , zavjese. Sa svake strane taraca, sa eksponatima i stolovima za odmor i degustaciju vina, izložaka , koja se nude. U potkrovlju mala dvorana za projekcije. Tu smo odgledali film u trajanju preko pola sata o berbama i proizvodnji vina u Konavlima, na Pelješcu i Korčuli, sa konca 19. i kroz 20. stoljeće. Vrlo vrijedan film, poučan. Netko se stvarno potrudio da sakupi te vrijedne snimke. Na kraju smo se svi složili da je muzej dobro postavljen i da ga je vrijedilo obići.
Polako, šetnjim , popeli smo se do žitnice Rupe, do Etnografskog muzeja. Tu nas je dočekao mladi arheolog, kustos Pedagoškog odjele Dubrovačkih muzeja, Bruno Bijadžija. On nas je proveo kroz novootvorenu izložbu „ Zvjerinjak antike“. Autorice izložbe su dvije arheologice iz Zagreba, gdje je izložba prvotno prikazana, nakon čega je bila u Vukovaru, a nakon Dubrovnika ide dalje. Na samom početku gospodin Bijadžija se kritički osvrnuo na izložbu uz detaljno obrazloženje. Naime izloženi eksponati su desetljećima bili u skladištima Arheološkog muzeja u Zagrebu, a dvije arheologice su odlučile ih iznijeti na svijetlo dana i izložiti, ali nisu uspjeli datirati vrijeme nastanka artefakata ( stoljeće i sl.) nego samo okvirno razdoblje nastanka, pa u legendama uz izloške,napr.imamo, rimsko doba, grčko doba. Za neke eksponate se ne zna na kojim su lokalitetima nađeni.Naš vodič kroz izložbu je detaljno govorio o mjestu životinja u životima stanovnika antičkog doba . Uz kućne ljuibimce uglavnom mačke i pse, kojima su bili jako privrženi, o čemu svjedoće stela sa nadgrobnih spomenika , sa vrlo dirljivim epitafima, tu su i likovi životinja koje su služile u prehrani( svinje, perad i sl). Posebno mesto imaju konji, divlje životinje ( jeleni, veprovi ) koje su lovili, a u Rimljana egzotične životinje, koje su na vrlo nehuman način lovljene u Africi , dovđene u Rim , gdje su u arenama služili u borbama gladijatora i zatim ubijane. Posebno mesto imaju i mitske životinje , poput grifona , kentaura, koji imaju osobine više životina, pa i ljudske. Saznali smo i koje su životinje bili simboli pojedinoh božanstava. Tako je orao bio simbol Zeusa. Čuli smo i priču o sfingi, mitskom biću sa tijelom lava a glavom ovna, jastreba ili ljudskom, koja je na ulazu u Tebu postavljala zagonetke , a tko ih nije znao bio bi pogubljen. Jedino je Edip znao odgovor, da je čovjek onak koji u jutro hoda na četiri, u podne na dvije , a u večer na tri noge. Saznali smo još puno toga vrijednog. Nakon tako iscrpnog predavanja , obišli smo i izložene eksponate. To su uglavnom kipići raznih životinja, slike na ulomcoma keramike, na djelovima metalnog posuđa, na nakitu, na malim žrtvenicima. Eksponati vrlo vrijedni.
Nakon svega zaslužili smo odmor, a i bilo je vrijeme objeda. Spustili smo se do restorana 44, vrlo lijepo uređenog, ugodne atmosfere i uslužne posluge. Družilo smo se uz ukusan objed, uz čaši pića po izboru, i dezert tko je htio.
Zadovoljni svime što smo vidjeli, lijepo smo se podružili, zahvalili smo Nadi na dobrom izboru i organizaciji, kao i uvijk .
Ranka.