Stari grad Dubrovnik u Bosni (4.-7. lipnja, 2026.)
Po običaju u whats app grupu naše Udruge dnevno stižu brojne poruke, fotografije, čestitke, napomene. Krajem svibnja od naše predsjednice Nade Zanze izašla je objava o novom izletu: Bosna i stari grad Dubrovnik. Budući da još nisam posjetio naš „drugi Dubrovnik“ nije bilo puno razmišljanja. Na ovaj bosanski Dubrovnik podsjetila me je anegdota iz osnovne škole sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Imali smo jedan stari povijesni atlas i na satu povijesti otvorili smo kartu o trgovačkim središtima u Bosni 15. stoljeću. Netko je primijetio da po sredini Bosne stoji ime Dubrovnik. Svi smo se počeli smijati. Koji Dubrovnik u Bosni? Netko mora da je dobro pogriješio. Ipak nije! Sad se pojavila prilika da ga vidim uživo.
U četvrtak 4. lipnja, na blagdan Tijelova, trinaest članova predvođeni predsjednicom Nadom Zanze, uputilo se manjim autobusom prema Bosni. Treba naglasiti da je financiranje prijevoza osiguralo vrijedno Društvo prijatelja dubrovačke starine koji su već prije donirali sredstva za obnovu starobosanskog Dubrovnika. Nakon kraće pauze u hotelu Buna kod Mostara, krenuli smo uzvodno Neretvom do Olova. Uspeli smo se na obližnji obronak gdje se nalazi crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. To je poznato marijansko hodočasničko svetište pod upravom franjevaca. Na ovom mjestu već u 14. stoljeću postojao je franjevački samostan i svetište Majke Božje za potrebe lokalnih rudara i ostalog stanovništva. Crkva je zapaljena 1704., a na njezinom mjestu 1867. podignuta je drvena crkva koja se urušila 1913. godine. Nova obnova u neoromaničkom stilu bila je 1938. kad je postavljen kameni oltar. Crkvu smo zatekli u skelama jer se trenutno obnavlja ali smo ipak uspjeli ući i vidjeti njezinu unutrašnjost.
Dalje smo krenuli prema zaštićenom prirodnom pejzažu – Bijambare nedaleko Sarajeva. Priroda obuhvaća 370 hektara guste crnogoričke šume s pašnjacima a najveća atrakcija je istoimena špilja Bijambare što u prijevodu znači „Velika voda“. Do nje smo stigli vlakićem za desetak minuta. Dio članova popio je predvođen službenom vodičkom polako silazili u pećinu. Pećina je duga 420 metara i ima četiri dvorane. Tijekom cijele godine temperatura je između 5 i 7 stupnjeva. Saznali smo da u njoj žive šišmiši i da se posebno pazi da ih se ne uznemirava. Nakon dvadesetak minuta vratili smo se na danje svjetlo puni dojmova. Zatim smo ubrzo stigli u motel „Konak“ u mjestu Ljubina, općina Ilijaš, i smjestili se u sobe.
Petak 5. lipnja rezerviran je za cjelodnevni izlet u Sarajevo. U 10 sati smo stigli u Zemaljski muzej gdje nas je čekala Azra koja radi kao muzejski PR. Zatim nas je kustos proveo kroz Etnografski odjel gdje smo vidjeli modele bosanskih seoskih nastambi, te postav bosanske kuće iz 19. stoljeća. Nakon toga preuzela nas je kolegica konzervatorica s kojom smo obišli povijesni dio s naglaskom na bosansko kraljevstvo i nalaze stećaka. Samo za nas, otvorila je posebnu prostoriju gdje se čuvaju najvrjedniji eksponati. Vidjeli smo najstarije arhivske isprave bosanskih vladara, dijelove plašta koji je pronađen na srednjovjekovnoj nekropoli Kopošići. Tu smo pogledali i kopiju Sarajevske hagade, (original se izlaže dvaput tjedno) tj. židovski iluminirani kodeks nastao u srednjovjekovnoj Španjolskoj. Pripadao je obitelji Cohen a u muzej je dospjela 1894. godine. Nakon razgleda muzeja svatko je otišao gdje je poželio, uglavnom po Baščaršiji. Netko je nastavio turneju po muzejima, a drugi su provali lokalne specijalitete. Na odličnoj večeri (najviše se tražila Begova čorba) imali smo tročlani glazbeni sastav koji nam je upotpunio tadašnji dan.
U subotu 6. lipnja krenuli smo prema centru Ilijaša, tj. autobusnom kolodvoru. Tu smo prešli u lokalni autobus i s drugim posjetiteljima nakon pola sata makadamskog puta došli do lokaliteta Kopošić gdje je u vanjskom amfiteatru priređen prigodni program povodom Međunarodnog dana spomenika i Dana Starobosanskog grada Dubrovnika. To je po redu već XII. manifestacija, a ovog puta tema je bila “Naslijeđe i mladi“. Upriličeno je nekoliko izložbi, a kostimirani ansambl „Dvorske dame“ izveo je nekoliko plesova. Također, predstavljeni su i vrijedni rezultati projekta „Terenska edukacija o kulturno-historijskom naslijeđu Općine Ilijaš“. O važnosti srednovjekovnog grada Dubrovnika i kneževskoj nekropoli govorio je prof. Perica Mijatović. Zatim su uslijedili predavanja i rezultati istraživanja o povijesti i bioraznolikosti ovog kraja. Na kraju jedan od domaćina Perica Mijatović uručio je našoj Udruzi prigodne darove, koje je preuzeo član Baldo Marunčić.
Baš na vrhu ovog brežuljka nalazi se srednjovjekovna nekropola stećaka s kraja 14. i početka 15. stoljeća s oko 30 spomenika. Najvažniji nalaz je grob bosanskog kneza Batića Mirkovića. Dug je preko 2, a visok preko metra, te težak oko 9 tona. Ukrašen je vrpcom i pletenicama. Batić Mirković bio je važna figura na dvoru kralja Tvrtka II. Kotromanića. Desno od njega nalazi se spomenik njegove žene Vukave također s lijepim ornamentom. Prema predaji na ovom lokalitetu pokopan je i Batićev otac – knez bosanski Mirko Radojević. Na ovom lokalitetu pronađen je i brokatni plašt koji smo vidjeli u Zemaljskom muzeju.
Nakon završetka službenog programa dio članova uputio se prema starobosanskom gradu Dubrovniku. Dio puta skratili smo autobusom, a zatim dvadesetak minuta laganim hodom popeli se na vrh. Neki članovi naše Udruge već su ovdje bili. Ipak nisu htjeli propustiti ovu priliku kako bih ga ponovo vidjeli. Prekrasan pogled na visini od 882 metra objašnjava njegov strateški položaj i važnost kontrole okolnog područja. U izvorima se spominje 1404. kao karavanska naseobina, te 1503. kada je potpisan ugarsko-turski mir naglašava se da on pripada Osmanskom carstvu. Prema istraživanjima Dubrovnik je imao četiri cjeline (Gornji grad – utvrda, Donji grad – naselje za elitu opasano zidinama, Varoš- trgovačko naselje, i Podgrad – gdje su bile smještene upravne zgrade s dvije kule koje su kontrolirale prolaz. Danas je uređen tek manji dio, a u financiranje obnove uključilo se i naše Društvo prijatelja dubrovačke starine. Vratili smo se autobusom do Ilijaša i našim prijevozom došli u motel. Nakon kraćeg predaha, na večeri opet smo imali dvočlani glazbeni sastav.
U nedjelju 7. lipnja krenuli smo natrag. Kod Foče u odličnom restoranu „Brijuni“ smo se okrijepili i nakon pola sata stigli do Tjentišta gdje se 1943. odigrala poznata Bitka na Sutjesci. Veliki spomenik još uvijek podsjeća na taj povijesni događaj. Nažalost, budući je bila nedjelja, muzej je bio zatvoren. Nastavili smo putovanje prema Gradu gdje smo stigli oko 18 sati. Ovdje treba pohvaliti našeg izvrsnog vozača Marka koji je na zahtjevnih cestama svladavao sve prepreke.
Naravno, najviše zahvaljujemo našoj predsjednici Nadi koja je kao i uvijek osmislila i vodila ovo naše putovanje. Ono će nam zauvijek ostati u sjećanju.
Tonko Marunčić