SPLIT, IZLOŽBA „BRAILLEEOVA DIONICA“ (16. 5. 2026.)
U subotu 16. svibnja mala skupina od osam „Ljubiteljica“ krenula je na jednodnevni izlet s ciljem posjeta izložbi autorice Anabel Zanze „Brailleeva dionica“, koja se trenutno održava u Sveučilišnoj galeriji u Splitu. U popodnevnim satima bilo je planirano prisustvovanje preponskom jahanju za prvenstvo Hrvatske na Gazu (Trilj), koje je, nažalost, zbog kiše otkazano.
Na put smo krenule rano, u 6 sati, pomalo pospane, po vremenu koje je zazivalo kišu, ali radosne zbog onoga što nas očekuje u Splitu i okolici. U dvosatnoj vožnji po teritoriju bivše Dubrovačke Republike, na koji je otpao najveći dio našega puta, svjedočili smo radovima na popravku asfalta na pristupnoj cesti za Pelješki most, na kojem su također, prema informacijama iz medija, u tijeku popravci. U svakom slučaju, podržavamo redovno održavanje naše nedavno izgrađene cestovne infrastrukture.
S obzirom na rano ustajanje s veseljem smo dočekale prvu jutarnju kavu u Opuzenu. Nakon okrepe i „razbuđivanja“ krenule smo dalje prema Splitu. Nebo nam cijelim putem nije bilo naklonjeno, tmurno i uskovitlano gotovo da se spojilo sa zemljom, ali, srećom, veću kišu nismo imale do Splita. Nakon ugodne troipolsatne vožnje, oslađene Ksenijinim kolačima, sretno smo stigli u kišni Split, u kompleks Sveučilišta u ulici Ruđera Boškovića 31. Ne možemo poreći da nam nije bilo drago što se ova uvažena institucija nalazi u ulici znamenitog Dubrovčanina.
Galerija je smještena u središtu Sveučilišnog kampusa, u zgradi Rektorata i Sveučilišne knjižnice, a čini je impozantni izložbeni prostor na dvije etaže. U tom prostoru je 13. svibnja 2026. otvorena izložba Anabel Zanze koja se može obići do 2. lipnja 2026.
Anabel Zanze etablirana je likovna i vizualna umjetnica, Dubrovkinja, rođena 1971., diplomirala na Grafičkom odsjeku ALU-a u Zagrebu 1996. Tijekom svoga višedesetljetnoga rada prepoznata je kao slikarica izrazite individualnosti, otvorena novim spoznajama i pomicanju granica. Danas je jedna od najosebujnijih umjetnica na ovim prostorima. Otvorena i empatična – umjetnost vidi kao intelektualnu praksu koja svijet može učiniti boljim. U tu svrhu u svojim djelima koristi tipografiju povezujući je sa suvremenim umjetničkim stremljenjima.
Susret i razgovor s autoricom i Igorom Zidićem, uglednim povjesničarem umjetnosti, književnikom i vrhunskim autoritetom naše likovne scene, ujedno njezinim suprugom, bio je posebno zanimljiv i dojmljiv.
Nakon kratkog upoznavanja krenuli smo u obilazak izložbe koja je postavljena na dva kata, za što smo, nažalost, imali na raspolaganju dosta ograničeno vrijeme, jer je za pola sata trebao započeti drugi program u istom prostoru. Kroz izložbu su nas vodili Anabel i Igor, simpatično se nadopunjujući.
„Brailleeova dionica“ okuplja djela namijenjena slabovidnim i slijepim osobama, a čine je segmenti izložbe NE-PRE-PRE-KE, ranije postavljene u Tiflološkom muzeju u Zagrebu i nekim drugim hrvatskim muzejima.
Izložba uključuje originalna uljana djela koja spajaju tekst i sliku, a praćena su taktilnim grafikama koje predstavljaju prilagodbu originala osobama oštećena vida i slijepima, izvedenim na Brailleeovu pismu. Djela su opremljena i QR kodovima koji omogućuju samostalni pristup audio opisima.
Izložba se obraća svima želeći izazvati reakciju i potaknuti na razmišljanje. Jednako komunicira s videćim, slabovidećim i nevidećim osobama – čime autorica poručuje da nam je svijet zajednički i da je u njemu potrebno ravnopravno sudjelovati. Prepreke na taj način postaju „Neprepreke“.
Vodstvo kroz izložbu bilo je sažeto i edukativno, puno bitnih informacija, ali vremenski ograničeno, što, na našu žalost, nije pružio priliku za temeljitiji obilazak i razgovor.
Nakon pozdrava s našim ljubaznim domaćinima, pozdrava ponosne majke Nade sa svojom Anabel, pune dojmova i novih razmišljanja napustile smo ovu zaista vrijednu i edukativnu izložbu s darovanim katalozima i nastavile put prema Trilju gdje nam je u restoranu „Premijer“ bio dogovoren objed. Dobro smo i ukusno blagovale, uglavnom mesna jela, koja su nas podsjetila na davno zaboravljeni okus domaćeg mesa.
Prije povratka kući zaustavile smo se u kafiću u Rogotinu na kavi i kolačima koje je za nas ispekla naša vrijedna Anuška. U tom trenutku nas je naš brižni vozač David, diskretni i profesionalni dečko, potiho upozorio da ne bismo smjele konzumirati kolače koji nisu u ponudi kafića, s obzirom na upozorenje na ulaznim vratima, na što mu je Nada, na svoj način, odbrusila: „tko ti je rekao da čitaš!“ Nakon toga smijeh, što je, hvala Bogu, sastavni dio ovakvih druženja.
I na kraju, hvala našoj Nadi na još jednom izvrsno organiziranom izletu/putovanju! Hvala joj što nas je upoznala s novim radovima njezine Anabel! Hvala našoj Ranki!
Pavica Vilać