Posjet Dominikanskom samostanu i humanitarna večera za Ogija (08.12.2018.)
Iako je bilo kišno i prohladno popodne, te subote okupila se poveća skupina članova naše Udruge u klaustru Dominikanskog samostana, gdje nas je ugostio i vrlo nadahnuto , s puno entuzijazma, pričao o povijesti Reda te samostana u Dubrovniku, pater Stjepan Krasić, akademik, dugogodišnji profesor crkvene povijesti ( 35 godina) na Papinskom sveučilištu u
Rimu. Erudita i veliki znalac, pater Krasić, je preko dva i pol sata , neumorno, pripovijedao, proveo nas kroz muzej i knjižnicu i upoznao nas sa još jednim biserom dubrovačke kulturne i povijesne baštine.
Neke podatke smo već znali, ali puno toga i ne. Red je osnovao sv. Dominik de Guzman, 1216. u Bologni gdje je bilo sveučilište, jer je za najvažniju zadaću Reda , propovijedanje evanđelja i borba protiv hereze, bilo potrebno i
obvezno obrazovanje propovjednika, koji su od početka Reda, osnivali škole i sveučilišta te otvarali knjižnice neophodne za studij. Zato Sv. Dominik svoje sljedbenike šalje u Pariz na Pariško sveučilište, da stječu nova znanja i da putuju po svijetu i propovijedaju. Na Pariškom
sveučilištu dominikanci otvaraju i nove katedre. Prvi dominikanci dolaze u hrvatske krajeve, prvo u Dubrovnik , već za života Sv. Dominika i to
slučajno. Naime, 1225.godine, nekoliko redovnika poslanih u Palestinu, privremeno se zaustavila u Dubrovniku. Kad su gradski oci čuli njihovo propovijedanje, zamolili su ih da ostanu trajno u Gradu. Dali su im crkvu sv. Jakova na Pelinama i uz nju jednu kuću. Njihov je broj ubrzo narastao, pa im 1228. god. plemićka obitelj Palmotić dariva crkvu Velike Gospe i vrt, izvan zidina ,u istočnom dijelu grada, gdje dominikanci započinju gradnju svog samostana. 1301. g. se spominje kao početak gradnje. Inicijativu predvodi Malo vijeće, koje naređuje da pri izgradnji moraju sudjelovati svi stanovnici, muškarci i žene. Samostan, koji se sastoji od klaustra i tri krila i crkva Sv Dominika, koja je ugotičkom stilu , bili su sagrađeni do kraja 14. st. Svoj konačni oblik je dobio tek s izgradnjom sakristije, kapitularne dvorane i trijemova klaustra sredinom 15. st. U sredini klaustra je bunar koji je tijekom stoljećs služio samostanu, a u teškim trenucima , kao što je nedavni
Domovinsku rat, kada je i samostan dosta stradao i stanovništvu grada. Prodorom Osmanlija na Balkan, Veliko vijeće donosi odluku da se sve građevine izvan zidina sruše radi lakše obrane, a da na bi srušili samostan, donsena je uredba da se zidine prošire na istočnoj strain Grada i obuhvate i nadvise samostan. Samostan je bio mjesto učenja i stjecanja znanja. U njemu je već 1520. otvorena prva javna knjižnica na području jugoistočne Europe( dostupna i fratrima i vlasteli i puku), a druga je takve vrste u cijeloj Europi (prva je bila u Ceseni, s tim da je prva knjižnoca, uopće, bila u Firenci, ali nije bila javna). Nalazi se u zapadnom krilu, na drugom katu, građena u smjeru sjever – jug , sa visokim gotičkim prozorima sa istočne i zapadne strane, da svjetlost ulazi tijekom cijelog dana, čime je izbjegavana upotreba , u ono vrijeme , voštanih svijeća i umanjivana opasnost od požara. Tijekom francuske okupacije Grada i knjižnica , kao I cijeli samostan su bili devastirani, knjižni fond dosta uništen , ali su fratri ipak spasili dosta toga, sakrili knjige u prostoru kat niže , gdje je i danas, a u staroj knjižnici su sada prostorije sveučilišta. Današnja knjižnica posjeduje bogati fundus knjiga, uz ostala vrijedna djela i 249 inkunabula . 1626. godine, vlada Dubrovačke Republike povjerava gramatičku školu dubrovačkim dominikancima, a zalaganjem Rajmunda Džamanjića( Zamanja), rođenog dubrovčanina, dominikanca, generalnog vikara, osniva se u prizemlju samostana prva javna gimnazija , koju su mogli pohađati svi staleži besplatno, (1685.g. preuzeli su je isusovci), u kojoj je bio predavač i
posebno se zalagao za učenje hrvatskog jezika. Autor je prvoga slovopisa hrvatskoga jezika koji je bio namijenjen polaznicima gimnazije, čiji se primjerak čuva u samostanskoj knjižnici. U samostanu su bila sjedište mnogih bratovštinea i obrtničkih udruga. Tu je 1480. osnovana i
prva bratovština slikara, pa je jasno zašto crkva i samostan posjeduju brojne vrijedne slike, skulpture i predmete.Tu su ponikli i Božidarević, Hamzić i Dobričević. Njihova djela krase muzej , a posebno se ističe triptih Nikole Božidarevića na koleme se nalazi , u rukama Sv. Vlaha , maketa grada Dubrovnika iz 16. st. Samostanski muzej posjeduje zavjetni nakit , relikvije, manuskripte, vrijedne dokumente, bule raznih papa, ikonu Bogorodice s djetetom Bizamana i Ticianovu oltarsku palu sa sv. Vlahom,
Marijom Magdalenom i anđelom Rafaelom, koja je nedavno restaurirana. U crkvi Sv. Dominika nalazi se veliko raspelo, rad Paola Veneziana iz 14. stoljeća. Samostan je posjedovao i prvu , javnu, ljekarnu na ovim prostorima, koja nije nastavila rad, pa u knjižnici postoji veliki broj vrijednih, starih knjiga iz ljekarstva i medicine. Lijekovi su se
spravljali od minerala, te od biljaka koje su rasle u vrtu klaustra ili su skupljani u okolici Grada. U crkvi i samostanu, u podovima, kako je bio običaj u ono doba , su pokopani mnogi znameniti dubrovčani, o čemu svjedoće uklesani natpisi i grbovi. Znanje patera Krasića neiscrpno, naša znatiželja velika, ali čekala nas je još jedna plemenita obveza.
Naime tu večer u Restoranu “ Mimoza” održavala se humanitarna večera , sedma po redu, za Ogija, na kojoj naša Udruga redovno sudjeluje. Uz ostale sugrađane sudjelovali smo u tomboli, a neki naši članovi, koji nisu mogli nazočiti, dali su humanitarne priloge (ukupno oko 900 kuna). Uz DJ-a Vjevericu i Liđa iz Primorja, proveli smo ugodno večer, svjesni da smo barem malo pomogli jednoj mladoj osobi.
Ranka.