110. Cavtat 15.05.2011.
Tradicija zove, Supetar čeka
Čitav tjedan prije nedjelje 15. 5. naši telefoni su radili do
usijanja, provjeravali smo vrijeme, kišu, buru, jugo i što sve ne…
Tako smo se bili “naoštrili” za poć na Supetar, koji je zbog nevremena
jednom već bio otkazan, a sadnice-ulaznice pohranjene i tužne čekale bolje
dane, da smo sami sebi i prijateljima-članovima govorili, “ma idemo, pa taman
plivali”.
Osvanula i ta nedjelja 15. 5. nekako polusunčana, polusiva i prijeteća
varljiva, ali mi tvrdoglavi/čitaj odvažni, sadnicu pod ruku i na Peskariju.
Bilo nas je tridesetak i nakon konzultacije sa iskusnim na licu mjesta,
neki su se okrenuli na peti pa kažu, “e, ako ne vozi brod, vozit će autobus”
i trka na autobusnu postaju pa do Cavtata, a oni drugi, zna se, što će
njima malo šiloka, malo valova i culjanja, skočismo u brod sa nekoliko
stranaca.