Jedna narodna kaže: “O muci grozje zri”, a druga: “Ako nemaš posla, posadi vinograd”. E, pa gospar Ivo Orešković ga je, unatoč tome što je imao sasvim dovoljno posla, ipak posadio. Tako je počela priča o revitalizaciji autohtone dubrovačke malvasije u Konavlima.

Gospođa Nada nas je okupila da damo svoj mali doprinos tim naporima i čestitamo na tituli prvaka svijeta za prošek “Malvasija Dubrovačka Karaman”, berba 2007.

(more…)

Dragi prijatelji!

Htjela bi ovako iskazati svoje sretno zadovoljstvo za jučerašnji dan (5. lipnja 2011.) koji sam provela u radu i zadovoljstvu, i da smo uspjeli sa puno snage i volje učiniti dobro djelo. Vjerujem da nam je to bilio jedno veliko iskustvo. Pogotovo što je mnogima od nas da se prvi put susrećemo sa radom u vinogradima i vrlo napornim radom. A to je tek skoro pa početak, a gdje  je kraj do one zlatne kapljice na našim trpezama. Htjela bi se zahvaliti gosparu Ivu Oreškoviću koji nam je omogućio da doživimo ovo prekrasno iskustvo te da sad znamo cijenit trud i rad i znoj naših vinogradara.

Lijep i srdačan pozdrav, dragi prijatelji,

Hiba Pervan

P.S. Za one koji su se brinuli  za moje crvenilo, OK sam i spremna za novi posao.

PJEHE PRO ŽUPE

Ka se u premajeće biljni sviet rastravenja, sve figura, a ako se pođe u đir, uz vizitu starina, impresion je intieri.

Dvaeste setemane u godištu, a devete neđeje odka je arivalo premajeće, uputilo se hodi dvie-tri ure na noge kako bi ośetili brč cvjetanja. Tako su se u Župi dubrovačkoj, ko pravi jubiteji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota, članovi Udruge susreli sa zaštićenim, ali ruševnim zdanjima još iz Dubrovačke Republike i rascvjetanim docima na jednu bandu i pokošenim pečicama na drugu bandu.

Negda je u Župi bilo toliko krava da je ograđena mjekara na poziciji koja se sa zove Mljekara, a u kojon se skupjalo mjeko i prodavalo u Gradu. Pred veče, iz doma bi mlados uputili da odnesu bročice s mjekon na mjekaru. Ta nie bilo na stotine televizijskih programa i virtualnih igara, pa bi oni onda ostadali šaliti se, zadirkiva i baca oćadu do dubokoga mraka na klupama ispo masline, na Mljekari. Znalo se dogodi da je mladica župka u bročici umjesto mjeka remućala vodu, samo da bi imala skužu za ariva na Mljekaru. Kako se nedga okupjala mlađarija, tako su se ovaj put ispo masline skupili jubiteji, okle se  partilo u điravanje.

(more…)

Tradicija zove, Supetar čeka

Čitav tjedan prije nedjelje 15. 5.  naši telefoni su radili do
usijanja, provjeravali smo vrijeme, kišu, buru, jugo i što sve ne…
Tako smo se bili “naoštrili” za poć na Supetar, koji je zbog nevremena
jednom već bio otkazan, a sadnice-ulaznice pohranjene i tužne čekale bolje
dane, da smo sami sebi i prijateljima-članovima govorili, “ma idemo, pa taman
plivali”.

Osvanula i ta nedjelja 15. 5. nekako polusunčana, polusiva i prijeteća
varljiva, ali mi tvrdoglavi/čitaj odvažni, sadnicu pod ruku i na Peskariju.
Bilo nas je tridesetak i nakon konzultacije sa iskusnim na licu mjesta,
neki su se okrenuli na peti pa kažu, “e, ako ne vozi brod, vozit će autobus”
i trka na autobusnu postaju pa do Cavtata, a oni drugi, zna se, što će
njima malo šiloka, malo valova i culjanja, skočismo u brod sa nekoliko
stranaca.

(more…)

Pa i nije baš jednostavno opisati ovaj izlet pun iznenađenja, lijepog druženja, prekrasnih vidika, dobre zabave i nada sve predobre glazbe…

U 6 sati s Pila, s bijelom “karavelom” i odličnim vozaćem, pa put pod noge i u nove doživljaje.

Split, pun svijeta, pun šarenila, pun cvijeća, a sve u stilu proslave svog zaštitnika Sv. Dujma… Procesije, govori i molitvi pune crkve uredjene za ovu veličanstvenu prigodu, koju zahvalni Splićani i okolica nikad ne zaboravljaju…
Rastrčali smo se po gradu, tko će više vidjeti, na sve strane stići i ništa ne propustiti. Pročitajte više:
(more…)