Srijeda, datum 5-ti. Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota još jednom kreću u istraživanje i upoznavanje svoje povijesti, korijena, baštine i svekolikih ljepota. A dan kao izmišljen za putovanje – sunčana srijeda još uvijek jako vrućega listopada, mada ne para da će lišće uskoro padati. Mali Libertasov bus krenuo je krcat s Pila u osam ura kroz ljepote našega primorja i zlatnu dolinu Neretve. Glavna destinacija: “Franjevačka galerija“ ilitiga širokobriješki Hram umjetnosti. Kad kažete Široki Brijeg svi misle da je to neka zabit i to kako bi naši stari rekli Bogu iza leđa. Ali treba svugdje otići, sve sam vidjeti pa i tu pitomu, prostranu širinu između brda. U samom gradu živi 10.000 stanovnika, a u cijeloj općini čak 30.000. Većina kuća ima prelijepe okućnice prepune cvijeća, čistoće i sklada. Da bi došli, moram ponoviti, u taj pitomi, skladni kraj namjerno smo prolazili kroz Ljubuški. Pročitajte više:

(more…)

u nedjelju 25. 9. smo išli sa okogradskim prometalom /cabrio bus/ po Gradu,
do Čibače preko mosta i vidikovca iznad crkve Sv.Orsule. izlet bio iznad očekivanja.
a ja kao ja uvijek nešto moram primjetiti. svaka čast gosparu što se uhvatio
posla i otvorio nam dračom zaraslu crkvicu, sredio međe i podmeđe i komadić
lijepe Naše vratio iz zaborava. u mojoj je grupi bilo par punoljetnih koji su primjetili
krušku zelena ploda i stali joj kidati nesazrele plodove i trpati u bursu.

intervenirala sam komentarom: toliko je tisuća ljudi ovuda prošlo pa zar baš vi morate to raditi.

draga UDRUGO nemojte to raditi ni meni ni prirodi.
BERITE ONO ŠTO STE ZASADILI!!!!!

U lijepo subotnje popodne na gruškoj rivi nas četrdesetak čekali smo brod „Gospe od Karmena“ koji nas je trebao voziti na Kalamotu. Išli smo na izlet koji je organizirala moja none, kako bi gledali puni mjesec.

Na izletu je bilo nekoliko djece, ostalo većinom starije žene, njih tridesetak, ali se činilo kao da ih je bilo nekoliko stotina. Do dolaska na Kalamotu su uglavnom pričale.

Kad smo stigli u Donje čelo, svi smo se čudili zašto je Donje, kad je logično da to bude Gornje. Još uvijek ne znam istinu. A niti ne izgleda uopće kao nečije čelo.

Šetali smo tri kilometra po otoku do Gornjeg čela, a usput zastali kod svake biljke, kamena, kućice i crkvice, a svega je toga na Kalamoti jako puno. Jedan dundo, koji je i član Udruge i turistički vodič, pričao nam je o svemu, ali neke ću stvari morati ponovo čuti jer sam ih zaboravio, nisam zapamtio puno: Elafiti su imali svojeg kneza, otoci iz aviona izgledaju kao jelenovi rogovi pa se tako zovu (kako su oni tada znali kako izgledaju iz aviona?).

Kad smo se vratili iz Gornjeg čela pošli smo na noćno kupanje. More je bilo toplo, a puni mjesec je svijetlio poviše naših glava.

Na brodu su nas čekale srđele s gradela, ali i nama djeci draži ćevapi.

Nakon jela slijedila je luda zabava. Neki pjevači, koje svi znaju, ali ja ne, dali su sve od sebe da nas impresioniraju. Pjevalo se uz gitaru do 11 sati, a onda smo obukli duge rukave jer nas je čekao povratak u Grad.

Ne znam kakva je bila vožnja natrag jer sam je prespavao. Probudio sam se u Gružu i jedva, zadnjim snagama, došao do autobusne stanice. A kad sam došao doma ne sjećam se ni kako sam došao do kreveta.

Bio sam već na mnogim izletima Udruge i ovaj mi je jedan od najboljih.

Ivar C.

IZLET U SINJ I ČAVOGLAVE

5. kolovoza je značajan dan našu domovinu, za naše branitelje, a mi ćemo ga pamtiti po bogatstvu događanja i doživljaja.

Krenuli smo „malim autobusom“ i vozačem Perom na put prema Sinju. Društvo kao i uvijek, veselo, raspoloženo, i djeca i odrasli članovi Udruge. Naše odredište bio je planinarski dom „Orlove stine„ na planini Svilaji. Jedan dio puta bio je težak i za vozača i za nas. Makadam kojega je „izderala“ posljednja kiša hrabro smo uz pjesmu i smijeh prošli. Dočekali su nas ljubazni domaćini u domu i ponudili ukusne arambašiće za ručak.

Nakon kratkog odmora, spustili smo se u Sinj na prvo natjecanje, Baru. Zauzeli smo dobra mjesta na tribinama i pratili sve tri utrke. Naš favorit Ante Poljak pobijedio je sa 8 punata. Gledati uživo trku, konje, ponosne alkare i njihove momke je nešto što se ne da opisati riječima, to se mora doživjeti. Čim je završilo natjecanje, odlazimo u Čavoglave. Kolone automobila, rijeke ljudi sa svih strana najavljivali su ogromnu gužvu, ali mi smo hrabro išli naprijed. Dobri „plavi dečki“ su na svim punktovima imali razumijevanja i puštali narančasti autobus „Libertas“ naprijed i tako sve do samog središta zbivanja u Čavoglavama. (Ako ovo netko od naših policajaca pročita, puno im hvala! ) A tamo? Tisuće i tisuće ljudi iz svih krajeva Hrvatske, sa zastavama obitelji sa djecom, branitelji, dostojanstveno slave Dan zahvalnosti i Dan branitelja.

(more…)