17. rujna veliki broj članova udruge (70) uputio se na izlet sa dva autobusa prema Splitu, a zatim trajektom na otok Vis. Vožnja je trajala dva sata i bila je vrlo ugodna. Iskrcali smo se u gradu Visu, najstarijem naselju na otoku kojega su osnovali Grci u 4.st. prije Krista. Odmah smo pošli u Muzej grada Visa gdje su nas dočekali vodiči Mitar i Velimir. Muzej je smješten u utvrdi koju je sagradila Austro-Ugarska. Slušali smo o povijesti grada, o svemu što nas očekuje u Muzeju, a onda smo išli u obilazak triju zbirki, arheološku, etnografsku i eksponate vezane uz ribarstvo, ribarske alate i opremu kao i predmete vezani uz brodogradnju i vinogradarstvo. U arheološkom dijelu nalazi se velika zbirka amfora, materijali iz brončanog i željeznog doba.

Pokret iz Gruža, Nona Ana u 9.15 sati. Svi na broju, svi na vrijeme. Do otoka Lastovo 3 sata, sa stajanjem u Sobri i Polačama. Vrijeme jako lijepo i mirno more, još nisu bile počele ove vrućine. Stigli u mjesto Ubli, cilj je Hotel Solitudo u mjestu Pasadur, cca 3 km od mjesta pristajanja None Ane. Neki krenuli kombijem od hotela, neki pješke. To popodne smo imali slobodno, pa se iskoristilo za šetnju, a odvažniji i za kupanje (već sam napomenuo da još nije bila ova vrućina). Prekoputa hotela su se iznajmljivali skuteri, pa smo supruga i ja iskoristili priliku i na skuteru se provozali otokom. Stigli smo u mjestu Lastovo popet se na kaštio (kašćel), a potom sa skuterom odvest se na brdo Hum, gdje su dva vrha, na jednom je vojna zona (radar) a na drugome helidrom sa kojega puca pogled na Skrivenu Luku i svjetionik Strug. Vratili se taman na večeru, na kojoj je smo se prisjetili skladbi nedavno preminulog maestra Đela Jusića. Tešo je poklonio knjigu “Lastovska elegija”, Lastovčanina Mata Maričevića, našoj vrijednoj voditeljici Nadi Zanze kao malu zahvalu za sav trud koji ulaže u udrugu.

Dan sunčan, društvo malo, svi raspoloženi krenuli smo prema Zagrebu. Vozio nas je vozač Ivan, osamdesetogodišnji gospodin. Bili smo pomalo skeptični kako će to izgledati, ali vozio je vrlo suvereno. Jedino je bilo malo problema sa skretanjem za Turopolje, gdje smo bili smješteni, ali Marc je, sa navigacijom na mobitelu, sve probleme riješio. Put je bio ugodan i premda je dugo trajao, nije bilo dosadno. Malo smo čavrljali, šalili se, degustirali Eticine kolače i nazdravljali Skender Begom. I evo nas u Turopolju, u mirnom i
lijepom gradiću Odri, s divno uređenim kućama i još ljepšim okućnicama, punih zelenila i raznobojnog cvijeća.

Tog prijepodneva šilok je olujno puhao, kiša je pljuštala, Bokar, Penatur i Lovrijenac su dosezali valovi, prekrivši ih morskom pjenom. Prava dubrovačka južina.
Brzo smo se ukrcali u mali autobus i krenuli prema Splitu.
U Opuzenu smo svratili u Villa Neretvu po Pava, osvježili se kavom ili sokom, pa na autoput.

Naša cijenjena Nada nam je upriličila jednodnevni izlet u Cavtat i Konavle povodom Međunarodnog dana žena. Polazak s Pila bio je u 10:30 sati prema Cavtatu. Jaka Južina nije omela veselo čavrljanje u autobusu. Žene su bile spremne suprotstaviti se udarima Juga na svoj praznički dan.