Dogovor je bio, polazak u 13:00 sa Pila, ali svi su već puno prije bili na okupu, pa krećemo  ranije. Minibus ugodan , mi svi sa maskama, na  razmaku koliko god smo mogli poštovati, svi se uglavnom poznamo, pa je atmosfera bila  gotovo obiteljska.
U Opuzenu „kupimo“ Pava i sada, svi na broju, krećemo prema Makarskoj i Biokovu,  donjom cestom uz more. Degustiramo Anuškine kolače ( ona  uvijek napravi  neke lijepe delicije za putovanje Udruge i kada sama ne putuje ), pijuckamo liker od kave. Oko Baćine se nebo natmurilo, spustio se pljusak, koji nas je pratio skoro sve do Makarske.

Još lani, u Kninu , na Noći muzeja , dogovor je pao da se 2020. godine  ide u Rijeku.
I tako smo krenuli sa Pila iza u12,30 sati, u velikom autobusu, nas 20, komotno, raspoloženje dobro, ekipa ženska, sa izuzetkom dva muška člana i vozač Josip, koji je, kao i uvijek, cijelim putem, bio za pet plus.
Put prolazi u čavrljanju, degustiranju  kolačića, koje su članice udruge napravile za  tu priliku, malo se krijepimo travaricom i jegerom, dremuckamo. Jedno kratko zaustavljanje na autoputu i u večernjim satima stižemo u Ravnu Goru, u Hotel „Bijela ruža“, koji smo odabrali jer je blizu Rijeke, a u kojoj nije bilo mjesta ni za lijeka, a i cijene su bile paprene. Svakako i zbog  dobrog iskustva u dva prethodna boravka Udruge u tom hotelu. Dočekala nas je ukusna večera, primjerena za Gorski Kotar ( juha od gljiva, toć od divljači i pita od borovnica ). Najedeni i napijeni smjestili smo se u tople , čiste sobe i pošli na zaslužen počinak.

Već 5 ili 6 godina unazad, udrugari dočekuju zajedno Novu godinu. Koliko se sjećam, počelo je kod naše gostoljubive Mace u Župi, pa nastavilo na Igmanu, u Fužinama, na Čiovu, pa prošle godine u Dobri, a ove godine u Karlovcu. S punim povjerenjem u našu voditeljicu i vjerom u dobar provod ukrcali smo se na Pilama i prepustili sigurnim rukama našeg vozača Josipa, koji nas je vozio velikim autobusom iako nas je bilo samo 24. Široko svima. U početku smo bili dremljivi, ali kasnije je krenuo „catering“, kao što je to i običaj. U ponudi su bili domaći keksići, Jaeger i Bechtelovka.

Već tradicionalno oko Božića i Nove godine ide se na zelenu menestru u „ Kamene dvore“ ,
Tako se i zadnje subote u 2019. godini, veliko društvo udrugara uputilo sa Pila prema Konavlima .
Dan je bio lijep. Burica je brijala, mi dobro , kao uvijek, raspoloženi.
Prvo odredište su bili Čilipi, u Zavičajni muzej Konavala na novootvorenu izložbu „Minijature konavoske mudrosti“ na kojoj su autori maštovito prezentirali izreke, koje od davnina, pa i danas, postoje u konavoskim, a i drugim kućama, a odnose se na svakidašnjicu, život i događaje.Usput smo obišli i stalni postav konavoskih nošnji, vezova , kojima se uvijek možemo diviti. Pogledali smo i Betlehem u župnoj crkvi, pa put Lovorna i „ Kamenih dvora“

Ponovo jedan lijep i sadržajan izlet Udruge, ovaj put na Kvarnerske otoke. Putovanje ugodno, nas ne baš previše, u velikom autobusu, mjesta dovoljno, mladi vozač Ljuban dobar. Kilometri brzo prolaze, poznati pejzaž uz autoput i u popodnevnim satima smo na Kvarneru. Kula Nehaj, Senj, Crikvenica, Kraljevica, prelazimo Krkčki most i već smo na Krku, otoku koji je donedavno smatran najvećim na Jadranu, ali je mjerenje 1993.g. pokazalo da je iste površine kao Cres, a s obzirom da se razina Jadrana postupno podiže, a obale Cresa su strmije , očekuje se da će u budućnosti Cres postati najveći otok Jadrana.