Četvrtak, 28.4.2022.
Vesela družina sa sedamnaest članova naše Udruge od 22. do 82. godine od posjetila je otok Hvar. Već sličan izlet je Udruga realizirala davne 2014. godine, dakle pred osam godina. Očito su se lijepo proveli kada je među nama bilo „ponavljaća“!
Krenuli smo s Pila u 7 sati, za volanom vozač Dragan na čelu sa našom predsjednicom Nadom Zanze. Sunčano vrijeme nas je pratilo cijelim putovanjem. Već smo u 9,45 bili u Drveniku gdje smo se u 11 sati ukrcali na trajekt. Vrijeme između iskoristili smo za kratak odmor, nekoliko fotki Drvenika, mjesta sa lijepom pješčanom plažom okrunjenom redom bogatih borova. Nakon 30-tak minuta vožnje Hvarskim kanalom iskrcali smo se u Sućurju koje je danas važno upravo zbog trajektne veze s kopnom.

Dan sunčan, burica blago puheta, autobus skoro pun udrugara. Svi željni druženja i izleta. Poštujući sve protuepidemijske mjere, prvo smo krenuli preme Rotondi iznad Ošljega. Sela Dubrovačkog primorja su se tek budila iz zimskog sna. Proljetnice procvjetale, gora počela pupate, a vrijedni primorci već uzorali svoje doce i zasadili verduru i patate. Prava idila.

Moje prvo druženje s udrugom… napokon! Nisam puno rasmisljala o tome hoću li se priključiti društvu, jer sam naziv govori sve. Točno ono što svakomu treba – novo, dobro društvo te otkrivanje znamenitosti naseg podneblja! Što reći nego bravo! gdji Nadi koja nam vjerno organizira izlaske za pamćenje. A završiti cu s rječima kćeri kad sam joj poslala slike: “Lijepo te vidjeti nasmijanu!”

U dobrom raspoloženju krenuli smo u ranim jutarnjim satima iz Dubrovnika put Međugorja. Dan je bio oblačan ali ne i kišovit tako da smo mogli uživati u ljepotama krajolika. Po dolasku u Međugorje imali smo pola sata slobodnog vremena za posjet crkvi Svetog Jakova ili po želji za kupnju suvenira ili odlazak na kavu. U Međugorju nismo susreli hodočasnike, mjesto je bilo neobično mirno, vjerojatno zbog pandemije i kraja turističke sezone. Međugorje je jedno od najpoznatijih rimokatoličkih marijanskih svetišta u svijetu i uz Sarajevo jedna je od najposjećenijih turističkih destinacija u BiH. U središtu mjesta otvorena je tek pokoja suvenirnica, sve je vrlo uredno i dotjerano a posebno nas je dojmila prelijepa unutrašnjost crkve. Vjerski turizam hrani većinu stanovnika i Međugorje je posjetilo od ukazanja do danas više od 30 milijuna hodočasnika te se nadamo skorom kraju pandemije i povratku života kakvog su nekad poznavali stanovnici ovog marijanskog svetišta.

Kao i uvijek, u dobrom raspoloženju , krenuli smo put Podbiokovlja. Autobus je bio skoro pun. Brzo smo prošli Primorje, granice i mjesta Makarske rivijere. Dan je bio sunčan, vrijeme ugodno, more mirno, divan pogled na naše otoke. Sve je obećavalo uspješan izlet.
Na ulaz u Makarsku stigli smo na vrijeme. Čekali su nas s kombijima, jer veliki autobus nije mogao dalje zbog uskog puta. Penjemo se prema Biokovu, prema Botaničkom vrtu Kotišina, koji je dobio ime po istoimenom selu. Vrt je utemeljio 1984. g. dr. Fra. Jure Radić, franjevac i znanstvenik, a u cilju znanstvenog istraživanja i motrenja, zaštite i očuvanja, te upoznavanja biljnog svijeta Biokova. To nije botanički vrt u klasičnom smislu, već je zamišljen kao ograđeni dio prirode. Na maloj površini od oko 16,5 ha nalaze se raznolika staništa, kao kamenjari, točila, vrletne stijene, obradive površine te kanjon Proslap sa istoimenim slapom, koji je veći dio godine suh, kao što je bio za naše posjete, a samo oživi za vrijeme jakih kiša. Penjući se kroz vrt nailazili smo na obilježene biljne vrste, ali se vidjelo da se baš time nitko puno ne bavi, jer su oznake bile rijetke. Zato su neke naše članice, poznavateljice, pogotovo ljekovitog bilja, usput prepoznavale i imenovale pojedeni vrste.