Petak, 28.4.23.
Kada nam je naša predsjednica Nada predložila Pag i Rab kao slijedeći cilj našeg putovanja prva mi je asocijacija bila Paška čipka i Rapska torta. Sada, kada je ovaj izlet iza nas, znam da je priča o Pagu i Rabu daleko više od prvih pomisli. Nas četrdeset osam Udrugara sa našom Nadom na čelu i vozačem Milošem krenuli smo s Pila prema Pagu (zahvaljujući Nadinoj intervenciji kojom nam je odobren ukrcaj na tom frekventnom mjestu).
Za neke od nas je ovo putovanje bilo dodatno zanimljivo budući da je to bio prvi prelazak Stonskom zaobilaznicom i Pelješkim mostom. Sama Stonska zaobilaznica, sa modernim i građevinsko zanimljivim rješenjima, poštedjela je naš Ston od prometne gužve. Cesta vješto prolazi vijaduktima i tunelima preko Pelješca i elegantno se naslanja na Pelješki most. Ona nam, zajedno s Pelješkim mostom, nudi nove do sada neviđene vidike i svi redom ostajemo osupnuti ljepotom. Uz kratki predah na Neretvi (hotel „Merlot“) uključenjem na autocestu smo za čas stigli do odmorišta „Skradin“. S te pozicije se pruža predivan pogled na taj skriveni gradić kao i na ušće rijeke Krke s Šibenskim arhipelagom. Ubrzo prelazimo Paški most i stižemo do gradića Paga koji je prepun znamenitosti. Paška solana je izazvala veliki interes kod naših udrugara jer su imali priliku usporediti je sa Stonskom solanom. Tako je na primjer podloga bazena Stonske solane od kamena, a podloga Paške ilovača. Težak trud Pažana u solani je poznat kroz stoljeća. Međutim, i žene su radile u solani tako da su donosile vodu svojim muževima i posebno prebirale sol kako bi otklonile spomenute čestice ilovače. I taj posao je iznimno naporan i težak. Moram napomenuti kako je nažalost Mletačka Republika stoljećima crpila bogatstvo iz Paške solane. Svakako želim spomenuti i gospodina koji nas je vodio prostorima Solane obrazlažući svaki izložak i odgovarajući na naša brojna pitanja. Njegovo strpljenje i bogato znanje o povijesti Solane i ovog kraja je vrijedno spomena u ovom tekstu.

Prvi dan
Članovi udruge Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota Dubrovnik su u petak dobro raspoloženi krenuli na izlet u BiH.
Prva postaja – Humac kod Ljubuškog.
U franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu nalazi se najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. godine. Ovdje je i Humačka ploča iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine. Uz ostale eksponate najviše me oduševila ogrlica iz 14. st.p.K. Dakle, i u to vrijeme žene su se voljele kitit. 😉
Nakon objeda u restoranu Bosiljno u Posušju stigli smo na Blidinje gdje smo uživali u snježnoj idili. ☃️❄️

Povod za odlazak Udruge u Ploče bila je promocija knjige poezije “Kraljica Neretve (duzina pisama)”, gospara Iva Oreškovića, do pred koju godinu našeg sugrađanina, a sada stanovnika Ploča.
U konobi”Jadran” u Pločama dočekao nas je gospar Ivo sa svojom Andrijanom, srdačno, uz apertiv, poznati prošek i travaricu.
Inače gospar Ivo Orešković, Konavljanin, doktor znanosti, povijesničar ( hrvatska povijest) i dugogodišnji ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku, vrsni ahivist, već ima tradiciju pisanja knjiga. Napisao knjigu”Malvasija- glasovito vino iz doba Dubrovačke Republike” koristeći građu iz arhiva Dubrovnika, a vođen ljubavlju prema uzgoju gažđa, vinu i dobroj kapljici. U suradnji sa vinarom Karamanom je zaslužan za obnavljanje vinove loze malvasia, a i sudjelovao je u proizvodnji toga vina.
Napisao je i roman “Dan kada je umro prijatelj” i zbirku poezije “Mačak”.
Zaželio nam je dobrodošlicu, kratko ispričo da se, dok je sređivao arhiv( posmohranu ) grada Metkovića, hranio u konobi “Jadran” i tu se zaljubio u lijepu vlasnicu. Srce je prevagnulo, preselio se u Ploče i sada pomaže svojoj Andrijani voditi konobu.

Naša Udruga je na dan 14.1.2023. odlučila posjetiti Muzej crvene povijesti koji u našem Gradu djeluje od 2019 godine. Prostorije Muzeja su smještene, rekli bi, na pravom mjestu. Naime, u samoj bivšoj tvornici TUP-a (Tvornici ugljeno-grafitnih proizvoda) u Gružu , prostoru gdje se na djelu realizirala crvena povijest.
Nas tridesetak članova, vođeni našom Nadom, a pod stručnim vodstvom kustosa Ivana Luja, obišli smo postav.
Ovo je „prvi interaktivni projekt koji prezentira svakodnevni život u Hrvatskoj za vrijeme komunističke Jugoslavije“. Muzej je podijeljen u više dijelova: socijalizam u teoriji, socijalizam u praksi/ svakodnevni život/, socijalizam u praksi/ tamna strana/ i socijalizam u sjećanju. Ovaj muzej je pokrenut od strane mladih lokalnih dizajnera, povjesničara, arhitekata, novinara i arheologa.
Obilazak muzeja nikoga od nas nije ostavio ravnodušnim i to je posebna draž ovog posjeta.
Probudila su se mnoga nostalgična sjećanja, posebno u dijelu uporabnih predmeta. Neki od naših članova su dogovorili donaciju kako bi obogatili muzej.

Udruga ljubitelja Hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota pod vodstvom gđe. Nade Zanze organizirala je četverodnevni izlet u Bosnu od 30.12-2.1.2023.
Uputili smo se iz Dubrovnika preko Mostara u Visoko. Tamo smo posjetili tunele Ravna koji vode prema piramidi Sunca. Iz Visokog smo popodne stigli na Stricu u lijepu komfornu kuću našeg sugrađanina gospara Lukše Kraljevića, koji nam je njegov dom stavio na raspolaganje. Vrijeme nas je poslužilo vedro, toplo i sunčano tako da smo uživali u prekrasnom krajoliku.