Mnogo prije zvanične najave predstavljanja knjige o Vlahu Bukovcu, povjesničara umjetnosti i književnika Igora Zidića, a gdje drugo nego u Bukovčevom rodnom Cavtatu, Nada je obznanila Udruzi da će se to dogoditi 04. travnja o.g. Interes udrugara da nazoči tom događaju je bio velik pa je odlučeno da se ide organizirano, autobusom, što je bio dar Udruge članovima. I tako, tog petka popodne, pun autobus  je krenuo u 17 sati s Pila prema Cavtatu. Veliki broj udrugara, posebno onih koji žive u Konavlima i Župi, su došli svojim automobilima. Bilo nas je preko 80, a ukupno 200-ak ljudi. Predstavljanje je bilo u hotelu „Croatia”. Vrijeme do početka iskoristili smo za šetnju Cavtatom i poluotokom Sustjepanom.

Predstavljanje je malo kasnilo: trebalo je vremena da se svi smjeste u dvorani „Orlando”, jer je odaziv bio uistinu velik.

Početak je bio svečan. Prvo su nastupili flautistica Đive Kušelj i gitarist Pero Škobelj, a zatim izvrstan zbor „Blasius“. Moderatorica programa je bila novinarka i urednica Lidija Crnčević, koja je, uz dramsku glumicu Niku Lasić, tijekom programa, čitala romaneskne ulomke iz Zidićeve knjige, preciznije: iz poglavlja „Ljetopis”.

U jutarnjim satima naša grupa od 12 članova krenula je na izlet u Park prirode Blidinje.Prema planu putovanja zaustavili smo se u Humcu gdje smo u podrumskim prostorijama samostanasv.Ante Padovanskog obišli današnji muzejski postav, osnovan 2003.g.. Arheološki materijal u muzejuprikupljen je na širem prostoru Hercegovine i podijeljen na prapovijesnu, antičku i srednjevjekovnuizložbu u kronološkom okviru u vremenskom rasponu od gotovo 16000 godina.

Nastavili smo prema Grudama gdje smo posjetili velebnu i zanimljivu crkvu Sv.Katarine koja dominiracijelim prostorom.

U popodnevnim satima stigli smo na naše odredište na Blidinje, jedinstvene Hajdučke Vrleti, smještenena odvojenoj i prelijepoj lokaciji, u srcu planinskog raja, te predstavljaju spoj izdvojene vjekovnearhitekture i iznenađujuće prirodne ljepote. Za ukusnu večeru nam je poslužena srnetina, kao što je i dogovoreno.

Slijedećeg jutra nakon obilnog i originalnog doručka krenuli smo prema Masnoj Luci gdje smo posjetili franjevački samostan i crkvu Sv.Ilije. Razgledali smo crkvu i pripadajuću galeriju slika i iskoristilimogućnost kupnje čajeva koje franjevci beru na okolnim planinama Vranu i Čvrsnici.

Ove godine Udruga nije putovala na Noć muzeja na neku drugu destinaciju. Ostali smo u Gradu. Prijavilo nas se preko 50.

Krenuli smo od Muzeja ljubavnih priča koji se nalazi u Pilama , Od Tabakarije 2.Otvoran je 2018.i prvi je  u svjetski Muzej ljubavnih priča, kako nam je rekao  vlasnik Goran.Glavni izlošci, bit muzeja, su u prostotiji na katu. To su predmeti , sitnice , kao što su češalj, leptir mašna, naočale i sl. koje su darovali ljudi iz cijelog svijeta, bilo da su ih osobno donijeli ili poslali , a uz njih su  ispričali ljubavne priče, svoje , svojih prijatelja ili obitelji. I one sa  lijepim i one sa tužmim završetkom. To i danas privlači ljude pa i dalje pristižu predmeti  i priče uz njih.Poseba prostorija govori o glumačkim i glazbenim parovima , okrunjenim glavama , koji su u nekom vremenu boravili u  Dubrovniku, uz zanimljivisti o njima .Tu su i ljubavne  priče i legende dubrovačkog kraja, priča o galebarenju i “galebima”, a jedan dio je posvećen i TV serijama  (“Igra prijestolja”, “Ratovi zvijezda “…) koje su snimane na dubrovačkim lokacijama.Na najgornjoj prostotiji je kutak za djecu kao i prostor gdeje  posjetioci mogu ostaviti svoj potpis ili napisati svoju priču  na papirićima u obliku srca. Vrlo ugodan i lijepo uređen prostor i sve  dobro dokumetirano. Na kraju razgleda smo imali  lijepi tratamenat na taraci restorana “ Orhan” u predivnom ambijentu Pila ispd Lovrijenca .

Kada su jednodnevni izleti u pitanju sve je već poznato. Naša Nada, glavna i odgovorna prebrojava putnike, svi dobro raspoloženi i zadovoljni jer je još jedan izazovan da pred nama. Poželimo dobrodošlicu novoj članici Udruge gđi Perici Martinović, a mi ostali smo već obitelj. Poznajemo se sa brojnih putovanja i izleta gdje smo podijelili predivnih doživljaja.
Granicu prelazimo kod Metkovića, uobičajene formalnosti od kojih smo se odvikli od kada imamo Pelješki most. Još malo i eto nas u Počitelju. Zanimljivom gradiću uz lijevu obalu Neretve gdje se kaldrmom penjemo do utvrde, simbola grada, utemeljenom već u 14. stoljeću. Arhitektura sa svim karakteristikama islama, k nebu streme minareti. Vrijedna vodičica Stanislava je dio grupe vodila do samog vrha odakle puca pogled na Počitelj i Neretvu. Dio grupe je osao pri kavi jer je kaldrma za neke od nas bila rizična.
Dolaskom u Čapljinu srdačno su nas dočekali prijatelji gospar Pero Marković i gospar Boris Matić (glumac u kazalištu Marina Držića, što hoće reći, našijenac). Cilj nam je posjeta Umjetničkoj galeriji hrvatskog kulturnog središta gdje je predstavljena vrijedna retrospektivna izložba kipara, slikara i pjesnika Vanje Radauša.

(iliti zelena menestra kod Muja)

Uglavnom, postala je tradicija da godinu završavamo izletom u Konavle na tradicionalne  “Mirise Božića”. I ove godine je , bez dvojbe, izbor pao na OPG  “Kamene dvore” obitelji Mujo u Lovornom. Domaćinstvo gdje se osjećamo ugodno, kao da smo među svojom obitelji, domaćini srdačni, posluga dobra, hrana izvrsna, a posebno zelena menestra, kojoj smo se svi veselili.

Interes je bio velik, prijavilo se preko 80 članova, pa smo se morali podijeliti u dvije grupe. Prvu grupu , 27. u petak, je vodila predsjednica Nada, a drugu, 28. u subotu, nova podpredsjednica Dijana Marić, a po komentarima članova, jako uspiješno.

Itinerer je bio jednak oba dana. U 14:15 smo krenulim sa Pila ,nitko nije kasnio, čak smo svi došli ranije, pa nije bilo  kupovanja Jegera. Prva postaja su bili Čilipi, gdje smo, u Zavičajnom muzeju Konavala, obišli novu isložbu, fotografije djece  u narodnim nošnjama Konavala i drugih krajeva Hrvatske ( Šestine , Salavonija, Turopolje,  Lika,  Dalmatinska zagora…) Obišli smo i crkvu Sv. Nikole i njihov Betlehem, ove godine sa novim detaljima. Nastavioli smo preme Mikulićima i tamo se, u pratnji domaćina, gospora Andrije Grgurina, popeli na Ilirsku gomilu, jednu od najvećih u ovim krajevima, koju su mještani malo preuredili, napravili put do vrha, vrh malo zaravnili i napravili gumno, dobivši prostor za razna druženja . Sa gomile puca divan pogled na Konavle , u daljini, na istoku,se bijelio Lovćen pod snijegom , a na zapadu, na pučini je Sunce zapadalo, ostavljajući rumeni trag na nebu. Mrak je polako zaogrtao Konavle , a mi smo do odlaska u “Kamene dvore “ još malo prošetali Grudom.