Ljubuški (20-21. 6.2025.)

Budući da je Udruga već u svibnju mjeseci obišla Ljubuški i njegove znamenitosti a naš član gospar Igor Butorac izlet lijepo opisao u svom izvješću, čini mi se da je moj zadatak opisati kako je to doživjela druga grupa i mjesec dana kasnije kada nas je dočekala drugačija slika prirode.

Pokret s Pila, osamnaest članova, naša Nada kao uvijek na čelu, lijepo vrijeme i puno dobrog raspoloženja. Nakon ugodne vožnje zaustavili smo se u „Vili Neretva“ našeg člana Pava Jerkovića. Dočekao nas je njegov sin i ugodnoj atmosferi popili smo kavu i provali izvrsnu tortu od rogača (Rogačušu).

Potom smo krenuli do slapova Kravica, do kojih smo došli kratkom vožnjom vlakićem. Oduševljeni prirodom razmilili smo se uz vodopad, a najhrabriji su se i okupali. Uživali smo uz čaroban šum vode.

Zatim smo se uputili prema tvrđavi herceg Stjepana Kosače iznad Ljubuškog. Smještena na strateškom mjestu, s tvrđave puca prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta. Ispred same tvrđave zatekli smo građevinske radnike koji završavaju obnovu ovog zanimljivog vojnog kompleksa. Spustili smo se u Ljubuški i smjestili u odličan hotel Bigeste.   Nakon obilne večere, otišli smo u vine-bar Smokva gdje smo u opuštenoj atmosferi degustirali vrhunska hercegovačka vina.

Novim danom smo krenuli u avanturistički park „Peč – Mlini“gdje  je  izvor Tihaljine, rijeke ponornice. Zapravo se radi o rijeci Trebižat, desnom pritoku Neretve koja u svojem toku mijenja čak devet imena. Zatim smo se serpetinama popeli do „Ravlića“ pećine gdje smo prije ulaza svratili u informativni centar gdje nas je vodičica upoznala s nekim od arheoloških nalaza. Na primjer „pintadera“ se zove mali kameni predmet veličine kutije šibica koji je duboko izrezbaren, a služio je kao oznaka pripadnosti plemenu i ujedno znak raspoznavanja. Već na ulazu u pećinu ostali smo zadivljeni veličinom i uređenim pristupom. Lijepo osvijetljena davala je dojam pristupačnosti. Tu smo se i lijepo rashladili.

Dalje smo slijedili našu rijeku i zaustavili se u Koćuši. Prekrasan veliki vodopad, obilje vode, i veliki hlad. Sjeli smo za drvene stolove i počeli uživati. Nakon duhovnog osvježenja, pošli smo na tjelesno osvježenje. Naravno,  naša Nada je provjerila gdje treba ići, to je restoran „Most“ na samom izlazu iz Ljubuškog. Naručili smo svega i svačega, a našim najmilijima donijeli smo baklave.

I ovaj kratki bijeg iz naše svakodnevnice, puno nam je značio. Odmorili smo se i napunili baterije za nove izazove. Zahvaljujemo još jednom našoj predsjednici Nadi na izvrsno organiziranom izletu.  

Tonko Marunčić