LJUBUŠKI (14. – 15 .05. 2025.)

Sedamnaest članova udruge uputilo se je 14. svibnja u zapadnu Hercegovinu na dvodnevni izlet . Vozio
nas je dragi i spretni vozač Ivica u malom autobusu, te smo nakon obavezne kave u „Merlotu“ nastavili
put do Kravica, polukružnog vodopada na rijeci Trebižat koji je širine 120 m i visine do 28 metara.
Novost je vlakić koji svakih 20-tak minuta ide gore dolje. Dočekao nas je prekrasan pogled i buka močne
vode nabujale od proljetnih kiša.
Naša vodičica Stanislava je cijelo vrijeme bila uz nas upoznajući nas sa zanimljivostima, kao npr, da
rijeka Trebižat izvire i ponire, te tako ima sedam imena.

Nakon Kravica obišli smo tvrđavu hercega Stjepana Kosače na vrhu brda Butorovica iznad Ljubuškog,
koju je po narodnoj predaji herceg dao izgraditi za svoju suprugu Ljubušu, po kojoj je i Ljubuški i dobio
ime. Mali autobus i dobar vozač pokazali su se odlična kombinacija, jer smo uskom cestom i
makadamskim putem došli skoro do same tvrđave. Impozantnim utvrđenjem koje je više puta u
povijesti nadograđivano dominira središnja tvrđava Herceguša s koje se pruža prekrasan pogled na sve
četiri strane Ljubuškog polja. Za nas je zanimljivo da su je u 17. stoljeću obnavljali dubrovački majstori.
Sa susjednog brda, zbog izuzetno povoljnog vjetra, polijeću paraglajderi koji su bili aktivni i za našeg
posjeta, tako da smo ih nekolicinu vidjeli u zraku.
Nakon razgledanja i obaveznog fotografiranja nastavili smo dalje do Ljubuškog i smjestili se u nedavno
renoviranim hotelu “Bigeste“ u samom središtu grada, a koji je dobio ime po nekadašnjem rimskom
vojnom logoru u okolici, a koji zbog nedostatka sredstava još nije u potpunosti istražen. Čuli smo
glasine da hotelski restoran „Stella“ nije popularan među domaćim ugostiteljima, jer nudi dobru uslugu
po povoljnim cijenama. U restoranu smo imali krasnu večeru, uz proslavu rođendana naše Pave za
koju je restoran napravio posebnu tortu, a ona nas je počastila pićem.
Sutradan, nakon obilnog doručka, uputili smo se u pravcu Gruda, skretanje za Tihaljinu i Drinovce u
posjet Avanturističkom praku „Peć Mlini“. Uživali smo u prekrasnoj šetnici do izvora rijeke ponornice
Tihaljine s puno malih kaskada i ostataka nekad mnogobrojnih mlinova.
Odmor uz kavicu, pa dalje uspon serpentinama do Ravlića pećine, jedne od najstarijih u Evropi. Pećina
je lijepo uređena i osvjetljena i nije zahtajevna za obići je. Nađeni artefakti dokazuju da su tu ljudi živjeli
još od prapovijesti i rimskog perioda, ali nažalost, sve je odneseno u Prirodoslovni muzej u Sarajevo.
Na kraju pećine je nekoliko malih bazenčića s čarobnom vodom za pomlađivanje. Naravno, svi smo se
umili ne bili izbrisali koju boru s lica, ha, ha. U blizini pećine je i najduži zip-line u BiH, za one najhrabrije
i one koji se unaprijed najave.
Dalje smo krenuli nizvodno do vodopada Kočuša koji nas je oduševio preljepim slapovima koji preko
sedrenih formacija prave vodenu zavjesu. Tu smo, s pogledom na slapove, bujnu vegetaciju i patkice,
lijepo objedovali dok je vani pljuštala kiša, pa sretni i puni dojmova kući krenuli.

Igor Butorac