Dani Malostonskih kamenica 2025. (22.3.2025)
Točka polaska, kao i uvijek, Pile. Svi uredni, svi na vrijeme. Svi puni vjere kako je dan pred nama nagrada za tjedan iza nas. Svi raspoloženi i s veseljem se međusobno pozdravljamo baš kao, što i jesmo, stari znanci. Kako se približavamo Malom Stonu saznajemo da ćemo zbog jakog juga krenuti s brodicama iz Hodilja prema Ostrogu.
Radi istine, Ostrog nije otok kako se u žargonu govori. Naime, riječ je o poluotoku u Malostonskom zaljevu koji se nalazi nasuprot Hodilja. A kako je na poziciji koja na neki način kontrolira Malostonski zaljev poluotok se zove Ostrog što u današnjem jeziku znači straža. Dakle, u davna vremena na tom strateškom položaju je bila straža koja je kontrolirala ulazak u zaljev. Već, u doduše kratkotrajnoj plovidbi smo shvatili da se more ne šali i da jugo snažno puše. Uzbuđenje je bilo i prilikom iskrcaja jer se brod nije vezao za kraj već za ponton koji se također ljuljao na valovima…
Ali vješti ljudi od mora su uz malo uzbuđenja s lakoćom se iskrcali i uhvatili kraja.
Mnogima od nas ovo nije bilo prvi put da smo se našli na Ostrogu. Dakle, iznenađenja nije bilo osim vjetra koji je na udare puhao. Srećom, svi dobro obučeni u nepromočive vindjakne s pokrivalima za glavu smo se primili posla. Menu je bio uobičajen što hoće reći prvoklasan. Kamenice nikad bolje, zvale su na konzumaciju i kao da su govorile „jeđ’ me, jeđ’ me!“. Mušule na buzaru su bile izvrsne a začinjene maslinovim uljem „Rok“ s Paga. Za glazbeni dio se pobrinuo Stijepo sa svojim prijateljima a društvo se s radošću pridružilo.
Povratak do Hodilja, unatoč jakom vjetru je bio ugodan, a ugrijani autobus je bio realizacija naše želje za toplinom.
Tek što smo iz Hodilja stigli u Ston počelo je rositi. Znali smo za lošu vremensku prognozu pa smo stoički podnijeli jačanje kiše na mahove. Svi smo se rasuli po Stonu, a manja grupa koja se sklonila pod tendom restorana „Sorgo“ se počastila stonskom tortom. Svi su lokali u Stonu bili dupkom puni ali je svejedno kiša omela dobru zaradu stonskih ugostitelja.
Od svega je najvažnije da smo sretno stigli svojoj kući zahvalni našoj Nadi na još jednom iznimnom događaju.
Summa summarum, ostaje nam u sjećanju još jedan ijep dan u ugodnom društvu, uz dobru glazbu, snažan vjetar i veliku kišu.
Hoću reći, upravo kao i život koji je pun kontradikcija.
Dubravka Marunčić