SALONA – SOLIN (09.11. 2025.)
Nada mi već odavno govori da u našim izletima nepravedno zaobilazimo Salonu ( Solin ), a onda se pojavi plakat sa informacijom da će se 09. 11. održati koncert Limene glazbe iz Solina sa djelima Iva Tijardovića i Jakova Gotovca, a povodom njihove 130. godišnjice rođenja. I eto povoda da se organizira jednodnevni izlet.Tako je nas 37 krenuli u 09:00 sati autobusom sa Pila put Solina. U Solinu su nam se pridružili Gordana i Nenad Vetma. Putem nas je pratila kiša, ali kada smo se uhvatili Neretve, oblaci su se razišli, zasjalo je i sunce i tako je bilo tijekom cijelog izleta.
U Saloni nas je dočekala vodičica Jolanda, vesela, mlada žena, rječita i spremna da nam sve detaljno objasni. Odmah na početku, na ulazu nalazišta je veliki pano koji pokazuje stvarnu veličinu grada Salone u vrijeme rimske vladavine, a samo 10% je do danas istraženo i prezentirano. Razlog tome je što je ostali prostor nedostupan, jer se na njemu nalaze privtne kuće i imanja, vrtovi, maslinici, šume, pa bi se otkup, iseljavanje i sve ostalo vrlo teško izvelo.I danas, kada ljudi kupe komad zemlje, uglavnom vrlo teško na tim prostorima mogu graditi, jer čim zakopaju lopatu naiđu na ostatke Salone i teško dobiju dozvolu za daljnu gradnju.
Kako smo saznali od vodičice ti prostori su nastanivani od prapovjesti, jer tuda protiče rijeka Jadro, žila kucavica svakog žovota. (Solinska se rijeka u rimsko doba nazivala Salon te je, kako je bio običaj u to vrijeme i grad koji je nastao pored nje po njoj dobio ime – Salona. U srednjem vijeku za rijeku Salon narod je upotrebljavao samo ime Rika. Ni u historijskim dokumentima ni na latinskom ni na hrvatskom jeziku nema za tu rijeku drugoga naziva nego Rika – hrvatski, flumen Salonae – latinski. »Krivac« za ime Jadro je splitski kroničar Toma Arhiđakon (1200. – 1268.) koji je pogrešno protumačio stihove rimskoga pjesnika Marka Aneja Lukana (39. – 65.), gdje on u jednom stihu spominje naziv Iadar. Rijeka se nazivala i Solinčica.
Rijeku Jadro nazivaju i Hrvaskim Jordanom, jer se smatra da su u njoj bila prva pokrštavanja Slavena na ovom prostoru.
Ovo područje su nastanjivali i Iliri. 300 godina prije Krista dolazi Grci, a poslije njih i Rimljani koji se tu zadržavaju sve do prodora Avara i Slavene ( 6. – 7. stoljeće)
Rijeka im je bila važna za piće, za preradu tekstila i maslina, za terme, a i za transport do luke , tj. do ušča Jadra u Jadransko more, zbog čega je cvjetala trgovina. Mi smo obišli glavni dio iskopina, a ostatke kao što je amfiteatar, koji je služio za zabavu i gladijatorske igre , a kasnije i za mučenje i ubijanja kršćana, te ostatke tzv. Šuplje crkve ( crkve sv. Petra i Mojsija) koja je u romaničkom stilu sagrađena na ostatcima ranokršćanske crkve,a zovu je i Krunidbena crkve, jer je u noj 1075.god. legat pape Grgura VII okrunio hrvatskoga kralja Zvonimira, zbog veće udaljenosti i zahtjevnog hodanja, smo ostavili za drugi put.
Tako smo vidjeli ostatke grada, gospodarskih građevina, ostatke termi koje su se grijali parom tople vode ispod podova ( „rimsko podno grijanje“ ), ostatke vodovodnih kanala , koji su dopremali vodu u grad i koji su nastali puno prije akvedukta koji je dopremao vodu sa izvora Jadra do Dioklecijanove palače. Sve je omeđeno ostatcima zidina. Ostatci nekropole i ranokršćanske bazilike tzv . Manastrine su izvan gradskih zidina, sa monogobrojnim sakofazima, a među njima, na jednoj manjoj uzvisini i sarkofagom iz našeg doba, u kome je sahranjen don Frane Bulić(Vranjic, 4. listopada 1846. – Zagreb, 29. srpnja 1934.), svećenik, arheolog, konzervator i povijesničar, čijom zaslugom je Salona iskapana, pronađeni mnogi grobovi i pročitani mnogi natpisi iz doba Rima i ranog kršćanstva. U neposrednoj blizini se nalazi Tusculum ( „mirno ugodno boravište“) područna zgrada Arheološkog muzeja sagrađena 1898. godine u Solinu pokraj ostataka starokršćanske bazilike na Manastirinama. Gradnju je naručio don Frane Bulić za potrebe arheologa i njihova istraživačkog rada. Fasada je ukrašena brojnim spolijama ( ostatcima starih građevina): kapitelima, natpisima i skulpturama, manjim dijelom iz Salone, a većim dijelom sa starog zvonika splitske katedrale. U prizemlju je 1984. g. uređena spomen-soba don Frane Bulića s autentičnim namještajem iz Bulićeva vremena. U vitrinama su njegovi osobni predmeti, a na zidu fotografije vezane za njegov rad. Na južnoj strani zgrade je vrt s uređenom šetnicom od kamenih stupova ukrašenih stilski različitim kapitelima koji potječu iz Salone. Danas su u toj zgradi smještene prostorije kustosa, priručna biblioteka, dio radionice (crtačko-arhitektonski odjel) i čuvaonica spomenika.
U području nekrolpe je i groba Sv. Duje ( Dujma ili Dominia prema latinskom ) kojeg su u doba progona krščana mučili u ubili u amfiteatru. Njegovi posmrtni ostatci se danas nalaz u katedrali u Splitu, pa je gronb prazan, ali je zaštičen od devastacije. Tu su i temelji ( obrisi) ranokrščanske dvojne bazilioke . Apsida je prema istoku, u sredini je dio za molitvu kršćana , a na zapadu netriks , dio u kome su se molii oni koji još nisu bili kršteni. U neposrednoj blizini je i krstionica .
Svakakao se ne smije nespomenuti car Dioklecijan, koji je rođen u Solinu 245. a umo u svojoj palači 316., koju je dao sagraditi u neposrednoj blizini i na čijim je ostatcima niknuo grad Split.
Prodorom Avari i Slaveni na istočnu obali Jadrana u 7. st , razaraju Salonu ( 31. 03. 614. se spominje kao datum pada Salone ). Stanovništvo većim dijelom biva ubijeno, jedan dio se sklanja u Dioklecijanovu palaču, a jedan dio bježi na otoke. Grad je razoren i spaljen. Devastacija grada se nastavila kroz stoljeća.
Puno podataka, puno povijesnih vrijednosti za vidjeti i čuti Trabalo bi puno više vremena da se sve obiđe i detaljno vidi, ali za prvi put dovoljno je i ovo što smo vidjeli i čuli.
Oprostili smo se od vodičice i krenuli prema izvoru rijeke Jadro, koja i danas opskbljuje vodom Split, Solin i okolicu. Skoro smo zalutali, jet je slabo označeno, put loš, prolazi se kroz industrijsku zonu i naselje Majdan, neuredo i puno smeća. Ali kada smo stilgli na cilj dojam se znatno popravio, jer smo stigli u kompleks „ Izletište Jadro“ koje je uređeno sredstvima EU i svečanao otvoreneo u prosincu 2022. godina. Podijelili smo se u dvije grupe, i u pratnji vodičica obišli kompleks . Od sadržaja koji se nalaze u sklopu izletišta izdvaja se Centar za posjetitelje koji ima uređenu multimedijalnu dvoranu, podrum s mrjestilištem mekousne pastrve ( endem koji se ne smije lovoti), a nalazi se i dječji kutak s interaktivnim sadržajem koji je prilagođen edukaciji najmlađih posjetitelja i odraslima o ekologiji i očuvanju prirode. U Centru je postavljen i QR kod preko kojeg posjetitelji mogu reproducirati interaktivnu audio knjigu „Rijeka Jadro – na izvoru povijesti“. Zatim je postojeći bunker iz Drugog svjetskog rata preuređen u interpretacijski centar mekousne pastrve, a tu se nalazi interaktivni stol s prikazom toka rijeke Jadro i interaktivnim aplikacijama. U kupoli bunkera uređen je posebni imerzivni prostor s periskopom prirode i aplikacijom „hod po vodi“. Izletište je prilagođeno osobama s invaliditetom. Sama rijeka izvire ispod vertikalne klisure ispod planine Klis, kristalno bistra , tirkizne bije.Njena kakvoća se stalno provjerava. Uz postrojenja koja distribuiraju vodu prema Splitu i okolici, nalazi se i početak rimskog akvedukta koji od doba Dioklecijana vodi do njegove palače.
Nakon svega zaslužili smo ručak. Lijepo smo ručali i počastili se u restoranu Gastro kutak Jadro. Bilo je vrijeme da se uputimo prema Solinu , prema hotelu „ President“., u kome se oržavao koncert. Noć je polako padala. Novi hotel sa pet zvijesdica , interijer uređen u retrostilu. Do pčetka koncerta imali smo vremena, pa su neki od nas prošetali dijelom središta grada, kroz koji protiče Jadro neposredno prije utoka u more, sa mnogim rukavcima , premoštenim mostićima. Šum vode , patkice plivaju u krug, divan ugođaj. U neposrednoj blizini je lijepo osvjetljena crkva Gospe od otoka sa zvonikom i novoizgrađena bazilika- crkva „ Svete obitelji“ , miderne gradnje, sa prekrasnim mozaikom iznad glavnog oltara .
Koncert je počeo točno u 19:30. Dvorana je bila puna. Moderatorica koncerta nas je kratko upoznala sa životopisom autora i djelimam koje ćemo slušati.
Jakov Gotovac(izvor hrvatska enciklopedija) rođen je u Splitu 11.10. 1895., umro u Zagrebu 16. 10.1982. Rano je počeo skladati, a djelovao je u mnogim našim gradovima. Bio je i operni dirigent u HNK u Zagrebu. U svom radu predstavnik je tzv. struje nacionalnog glazbenog smjera, crpeći inspiraciju iz folklora područja iz koga je ponikao. Svakakao su mu najpoznatija djela „Simfonijsko kolo“ i komična opera „ Ero s onog svijeta “ prema libretu književnika Milana Begovića.To je naša najpoznatija opera , izvođena na pozornicamam širom svijete. Na smijemo zaboraviti da je napisao i glazbu za Gundulićevu „Himnu slobodi“, koja je himna našeg grada. Za svojn rad je dobio mnoge nagrade , posebno važnu onu za životno djelo, „Vladimir Nazor“.
Ivo Tijardović( izvor hrvatska enciklopedija) rođen je u Splitu 17. 09, 1895. umro u Zagrebu19. 03.1976. Glazbu je studiraom u Splitu i Beču. Studirao je i arhitekturu, završio je Dramsku školu u Zagrebu. Bio je vrstan organizator i scenograf, slikar i ilustrator. Intendant i ravnatelj opere u HNK Split, pa HNK Zagreb.Skladao je instrumnentalnu glazbu, filmsku glazbu, poneku operu. Uglavnom su ma najpoznatija djela operete, posebno „Mala Florami“ i „Splitski akvarel“. Tu je i djelo „Kraljica lopte“ posvećena Hajduku. Dobitnik je nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.
U godinama talijanske okupacije Dalmacije sudionik je u radu Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta i ilegalnog Gradskog NOO-u, čiji je predsjednik bio od svibnja 1942. do rujna 1943. Bio je član ZAVNOH-a.U kući Ive Tijardovića održan je sastanak odbora umjetnika na kojem je odlučeno da se priredi čuvena ilegalna likovna izložba umjetnika povezanih s NOP-om 1943. Na izložbi je Tijardović izložio nekoliko svojih akvarela i crteža olovkom. Zajedno s grupom splitskih intelektualaca iste je godine krenuo u partizane,sudjelovao na Konferenciji kulturnih radnika u Hvaru 1943. Priredio je više koncerata za ranjenike u Italiji, Visu i u Splitu. U Split je došao s Kazalištem narodnog oslobođenja 1944. godine, obnovivši kazališni život.
Solinska limena glazba i dvije malde sopranistice , jedan tenor i jedan bariton, su nadahnito izveli poznate arije i skladbe iz dijela ove dvojice autora, ispraćeni dugim aplauzom, pa je bilo i nekoliko pjesama „na bis“.
Puni dojmova, vidno zdovoljni, krenuli smo našem Gradu koji nas je, nešto iza ponoći, dočekao usnuo, okupan kišom.
Ranka.