Blagdani Božića i Nove godine su vrijeme kada se radujemo, družima  sa obitelji, prijateljima, razmjenjujemo poklone, lijepe želje.

Udruga je do epidemije, tradicionalno , odlazila u Konavle na manifestaciju “Mirisi Božića” , najčešće  u “Kamene dvore” obitelji Mujo , u Lovorno, jer nam je tamo bilo najljepše. Odlučilo se da i ove godine nastavimo sa tom tradicijom . Odaziv je bio jako velik, pa su se svi zainteresirani morali podijeliti u dvije grupe , Jednu grupu je vodila Nada 27.12. a grupu od 28.12. sam vodila ja. Nada je sve do utančine isplanirala i itinerer i cvijeće i ruže za domaćice u “Kamenim dvorima” i ružu za kustosicu u Zavičajnom muzeju Konavala, a uz to je meni bila stalno na raspolaganju , na mobitelu. Nije smjelo biti falinke.

03.11.2023 Nada i udrugari su krenuli na put za Novi Sad. Kišno jutro nije omelo planove. Zaustavljanje na Buni, pa dalje preko Mostara, Sarajeva , Pala prema Jahorini. Na putu prema Zvorniku smo pregazili Romaniju. Nakon prelaska granice sa Srbijom nastavili smo put za Šabac. Večera u restoranu gdje ježenski dio grupe nazvan lepojkama. Slijedio je put preko Fruške Gore te dolazak u Novi Sad. Smještaj u hostelu Exit Lavirint. Bravo Nada, dobar izbor smještaja, u samom centru grada.
Većina grupe je pošla na spavanje, a netko se odlučio na kratku šetnju u piđami. Naša draga Nada je vozaču poslala informacije o smještaju na njegov hrvatski broj, ali je koristio bosanski.  Nije mogao pronaći smještaj, pa je oko 2h ujutro zvao Nadu koja je u u piđami, uzevši samo jaketu izašla na ulicu potražiti ga.

Vremenske prilike su nam dopustile i članovi Udruge Ljubitelji hrvatskih tradicija i ljepota Dubrovnik su se uputili prošlu subotu 07.10. na prvi dir (Bit će ih Još) po Lokrumu. Šetnja je u organizaciji Srđ je grad, a bilo ih je i prije i uvijek sudjeljuju neki od naših članova.Krenuvši iz porta u 10 i vozeći se prema Lokrumu uzivamo u plavetnilu mora i predivnom pogleda na naš grad.Dolazimo na Lokrum i tu nas dočekuju naši  vodiči Ivan Viđen i Vlaho Zlošilo.Ispred Lugarove kuće započinjemo naš dir. Lugarovu kuću na kojoj  se nalazi i meksički grb dao je sagraditi nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan nakon što je kupio cijeli otok. Dalje nastavljamo kroz predivni šumoviti dio Lokruma ( alepski Bor) i šetajući lagano dolazimo do Benediktinskog samostana.Samostan je najznačajnija i najstarija opatovina na našem dubrovačkom području.Izgrađen je u gotičko-renesansnom stilu,al nažalost prilikom trešnje 1667. god je znatno oštećen. Ostaci tog oštećenog samostana su i danas vidljivi.

Naša Udruga i ove je godine organizirano posjetila prekrasni otok Vis u razdoblju od 2. do 5. listopada 2023. godine. Krenuli smo u ranim jutarnjim satima autobusom prema Splitu, a cijelim putem pratilo nas je lijepo sunčano vrijeme. U Splitu smo imali i malo vremena za šetnju po rivi i brzinsku kavu, nakon toga ukrcavanje na trajekt i plovidba zadivljujućom morskom pučinom prema Visu. Plovili smo mirno uz plavetnilo neba i mora, pokojeg galeba i mnoštvo bijelih jedrilica. Na Visu koji nas je dočekao okupan suncem u svojoj raskošnoj ljepoti smo razgledali Utvrdu sv. Jurja i crkvu Svetog Duha, očaravajuće zdanje smješteno na najvišem vrhu otoka brdu Hum koje je visoko 560 metara. Uživali smo u pogledu i čekali zalazak sunca što je prizor koji svojom ljepotom oduzima dah. Posjetili smo i Titovu spilju, a potom krenuli na okrepu u gostionicu Aerodrom na poznatu višku pogaču i čašu vugave. Smjestili smo se u Komiži u hotelu Biševo uz samo more.

Ponovo jedan lijepi izlet u Boku Kotorsku. Povod je bila vožnja novootvorenom žičarom Kotor –Lovćen. 

Jutro je osvanulo vedro, vremenska prognoza povoljna. I tako pun veselih udrugara, autobus je krenuo prema Crnoj Gori. Raspoloženje, kao i uvijek, dobro. Prvo zaustavljanje na početku Igala, u trgovačkom centru, radi jutarnje kave, a pali su i šopinzi. Nastavljamo put dalje , prolazimo kroz Herceg Novi, gradić nastao 1382.g.Osnovao ga je bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić i nazvao ga Sveti Stjepan. Bježeći pred Osmanlijama u njega se sklanja hercegovački plemić Herceg Stjepan Vučić Kosača, daje mu ime Herceg Novi i u njemu ostaje do svoje smrti 1466.g. Ubrzo ga osvajaju Turci, njime vladaju  200 godina, kada  potpada pod vlast Venecije. Iz tih perioda su ostale Kanli ili Krvava kula i Sahat kula.Danas je grad okrenut turizmu i u tu svrhu se izgrađuje i prizgrađuje uglavnom uz brdo. Poznat je i po slavnim ličnostima koje su u njemu rođene, posebno po Sv. Leopoldu Mandići , rođenom 12. 05. 1866. kao 11. dijete u obitelji koja je tu doselila iz sela Mandići iz okolice Omiša. U njemu je često boravio i nobelovac Ivo Andrić, a danas je u njegovoj kući na Toploj  muzej. Autobus grabi kroz još uspavana mjesta zaljeva. Prolazimo uz tjesnac Verige, najuži dio zaljeva, dug 2200 m, najveće širine 740 m, a najmanje 320 m. Postoje dvije verzije nastanka  toponima. Po nekima je to po lancima koje su tu razapinjali Peraštani da bi spriječili upade gusarskih brodova, a po nekima po obitelji Catania ,( prevedeno lanci- verige ) koja je tu imala posjede. Danas tjesnacem plovi trajekt Kamenari-Lepetani .Dalje prolazomo kroz Risan, koga trebe spomenuti, jer je to grad koji se spominje  još u 4. stoljeću prije Krista i smatra se najstarijim na Mediteranu. U njemu je stolovala kraljica Teuta , bio je središte Ilirskog kraljevstva , plemena Risonti, po kojem je dobio ime . Kasnije ga  zaposjedaju Rimljanji iz čijeg vremena je bogato nalazište rimskih nadgrobnih spomenik (stele ) i dobro očuvanih rimskih mozaika.