SLOVENIJA   05. – 10. 05. 2024.

Ideja o izletu u Sloveniju nastala je koncem prošle godine, polako je sazrijevala i onda smo Nada i ja počeli kovati planove koliko dana treba trajati, u kome gradu odsjesti, da li mijenajti mjesta ili imati stalno mjesto iz koga ćemo kretati u obilaske. Svakako je to trebala biti Ljubljana. Želje i apetiti su nam bili veliki, pa se razmišljalo i o izletu u Maribor i Graz, pa onda i o povratku preko Portoroža i još puno toga. Naposlijetku smo stali na loptu i odlučili ići do Ljubljane, a iz nje na izlete i obilaske i da izlet traje 6 dana, tj. 5 noćenja.

Na ovogodišnji Praznik rada 17 naših članova odlučio je posjetiti Muzej crvene povijesti. U njemu je u 12:00 sati  otvorena izložba “ Revolucionarnih kubanskih plakata 1968.-1971.”koji govore o  događanjima na Kubi u tom periodu kao i podršci koje je Kuba pružala oslobodilačkim pokrerima  na teritoriju Južne Amerike, Azije i Afrike. Izuzetno lijepi plakati sa snažnim porokama.Nakon toga, čekajući da se zgotovi  kubansko jelo “ropa vieja” ili u prevodu “stara odjeća”( nastala kada je jedan kubanski siromah skuhao jelo od svaga starog što je imao pa i od stare odjeće), kojim je Muzej častio posjetioce u povodu praznika, smo se družili međusobno i sa drugim posjetiocima, kojih je bio veliki broj, posebno mladih koji, kaliko se dalo primjetiti, često posjećuju ovaj muzej. Jelo je spremao kuhar Jasmin –Jale, od goveđeg mesa, potrbušine bez kosti, povrća (luk, paparika, mrkva) i začina (oregano, slatka, crvena, mljevena paprika, lovorika, piment …), koje se kuhalo preko pet sati da bi se meso dobro raskuhalo i moglo usitnit rukama. Prilog je bila riža. Bilo je jako ukusno, a mi smo ga zalili i dobrim vinom  Babić, kojim je Udruga častila svoje članove. Jednu bocu smo poklonili i domaćinima. Divna kubanska glazba je bila zvučna kulisa cijelog događanja. Kiša koja je provremeno sipila nije umanjila lijepi ugođaj i prazničko ozračje.

Ranka

Ove godine je Zelena čistka organizirana u travnju i kao  svake godine pod pokroviteljstvom  Upravnog odjela za urbanizam , prostorno planiranje i zaštitu okoliša grada Dubrovnika..

Sakupilo se nas nešto više od dvadeset udrugarki i udrugara (dva vrijedna “momka”) ispred meterološke stanice na Gorici sv. Vlaha. Organizatori su nam podijelili  vodu, rukavice i  vreće za smeće i krenuli smo uz brdo. Ovo je bio treći put da čistimo na istom lokalitetu. Bila je sugestija da netko od nas predloži neki novi, jer vjerujem da u našem gradu i okolici ima jako puno mjesta koja bi se trebala očistiti od smeća. Prijedloga nije bilo pa smo krenuli po starom. Mislili smo da će smeća biti manje nego prethodnih godina, ali smo se prevarili. Bilo je možda nešto manje ali i dalje puno. Ispod puta sa desne strane smo ponovno našli dosta velikog otpada, nešto starog koji je zaostao od prošlog puta, ali i dosta novog. Uglavnom stare karoserije auta, kućni uređaji, namještaj, automobilske gume,odjeća, obuća,crvena ženska torbica. Dosta toga je bilo jako terško  izvaditi, jer ih je kroz godine  zemlja i žbunje zarobilo. Ipak smo dosta toga iščupali i pokupili Mislim da će biti posla i dogodine. Svakako nezaobilazan je bio “dnevni otpad”: plastične boce i vrečice, tetrapaci od sokova i mlijeka, papir, maramice, a da ne govorimo o prljavim pelenama, konzervama, maskama, gumenim rukavicama, a zatekla se i puna kutija neraspakiranih urinarnih katetera. Na kraju naše trase, do pred samu bolnicu, na početkiu parkirališta, svježe pokošena trava otkrila je velike hrpe  svakojakog otpada. Sramota za koncesionara parkirališta, Čistoću ili koga već, ali i loša slika bolnice u čijoj se to blizini nalazi.

Tek su nam se slegli dojmovi o Korčuli, a mi smo već slijedeće subote krenuli preme Hercegovini. Cilj nam je bio  Park prirode Hutovo blato. Dan diven, autobus pun, raspoloženje super. Putovali smo brzo i ugodno i usprkos nešto duljeg zadržavanja na granici, brzo smo stiglu u Čapljinu. Hercegovački gradić, uz Neretvu, u blizini mjesta gdje se u nju ulijeveju rijeke Trebižat, Krupa i Bregava, pun zelenila, opušten u subotnje jutro. Prvi starosejdilački narod koji je tu obitavao bili su Iliri. Najutjecajniji Ardijejci osnivaju Ilirsko kraljevstvo Ardijejaca u 3. st. Nakon njih to područje zaposjedaju Rimljani, grade svoja naselja u blizini današnjeg Dretelja, Počitelja i Žitomislića, a Čapljina postaje centar trgovine. Imaju svoje latifundije sa vilama (područje današnjeg Mogorjela i Višića) koji snabdjevaju Naronu i djelove provincije Dalmacije poljoprivrednim proizvodima. Slaveni se tu naseljavaju u 7.-8. st. donose svoj jezik, običaje. Gradu daju ime Čapljina , što dolazi od riječi “čaplja” što je doslovni prijevod latinske riječi “ardiea”, a to koindicira sa imenom ilirskog plemana koje je tu vladalo.U srednjem vijeku  vlast preuzimaju Mlečani, pa Bosanska država, pa Osmenlije .

Na Korčulu smo krenuli vrlo rano, u subotu, da bi na vrijeme stigli na trajakt u Orebiću. Autobus je bio skoro pun, jutro je najavljivalo lijep dan,a i vremenska prognoza je predviđala lijepo vrijeme za taj vikend. Čekalo nas je dosta obilazaka u subotu. Rapoloženje udrugara, kao i uvijek, je bilo dobro.Mlad i dobar vozač, autobus udoban, kilometri su brzo prolazili. U Orebić smo stigli brzo. Kratka vožnja trajektom i na tlu smo Korčule, otoka koji je šesti po veličini na Jadranu. Bila je naseljena već u starijem kamenom dobu o čemi svjedoči Vela Spila u blizini Vele Luke. Nastanjivali su je Iliri,  Grci ( došli su sa Visa i iz Sirakuze) i dali su joj ime Korkyra melaina , a kasnije  Rimljani, Corcira nigra ( crna  –  misli se  zbog gustih borovih šuma kojima je bila bogata i koje su  joj davale tamnu boju).Potom njome vlada Bizant. U 10.st je u sastavu Neretvanske kneževine, pa Zahumlja, pa Venecije, zatim Hrvatsko-ugarskog kraljevstva U 14 st. je pod vladavinom Tvrta I Kotromanića. Kratko je bila i pod vlašću Dubrovačke Republike u 15. st., a od 1420. do 1797.je pod Venecijom , što se u Korčuli prepoznaje na svakom koraku. Svuda se nailazi na kipove krilatog lava, simbola Mletačke Republike.