Tek su nam se slegli dojmovi o Korčuli, a mi smo već slijedeće subote krenuli preme Hercegovini. Cilj nam je bio  Park prirode Hutovo blato. Dan diven, autobus pun, raspoloženje super. Putovali smo brzo i ugodno i usprkos nešto duljeg zadržavanja na granici, brzo smo stiglu u Čapljinu. Hercegovački gradić, uz Neretvu, u blizini mjesta gdje se u nju ulijeveju rijeke Trebižat, Krupa i Bregava, pun zelenila, opušten u subotnje jutro. Prvi starosejdilački narod koji je tu obitavao bili su Iliri. Najutjecajniji Ardijejci osnivaju Ilirsko kraljevstvo Ardijejaca u 3. st. Nakon njih to područje zaposjedaju Rimljani, grade svoja naselja u blizini današnjeg Dretelja, Počitelja i Žitomislića, a Čapljina postaje centar trgovine. Imaju svoje latifundije sa vilama (područje današnjeg Mogorjela i Višića) koji snabdjevaju Naronu i djelove provincije Dalmacije poljoprivrednim proizvodima. Slaveni se tu naseljavaju u 7.-8. st. donose svoj jezik, običaje. Gradu daju ime Čapljina , što dolazi od riječi “čaplja” što je doslovni prijevod latinske riječi “ardiea”, a to koindicira sa imenom ilirskog plemana koje je tu vladalo.U srednjem vijeku  vlast preuzimaju Mlečani, pa Bosanska država, pa Osmenlije .

Na Korčulu smo krenuli vrlo rano, u subotu, da bi na vrijeme stigli na trajakt u Orebiću. Autobus je bio skoro pun, jutro je najavljivalo lijep dan,a i vremenska prognoza je predviđala lijepo vrijeme za taj vikend. Čekalo nas je dosta obilazaka u subotu. Rapoloženje udrugara, kao i uvijek, je bilo dobro.Mlad i dobar vozač, autobus udoban, kilometri su brzo prolazili. U Orebić smo stigli brzo. Kratka vožnja trajektom i na tlu smo Korčule, otoka koji je šesti po veličini na Jadranu. Bila je naseljena već u starijem kamenom dobu o čemi svjedoči Vela Spila u blizini Vele Luke. Nastanjivali su je Iliri,  Grci ( došli su sa Visa i iz Sirakuze) i dali su joj ime Korkyra melaina , a kasnije  Rimljani, Corcira nigra ( crna  –  misli se  zbog gustih borovih šuma kojima je bila bogata i koje su  joj davale tamnu boju).Potom njome vlada Bizant. U 10.st je u sastavu Neretvanske kneževine, pa Zahumlja, pa Venecije, zatim Hrvatsko-ugarskog kraljevstva U 14 st. je pod vladavinom Tvrta I Kotromanića. Kratko je bila i pod vlašću Dubrovačke Republike u 15. st., a od 1420. do 1797.je pod Venecijom , što se u Korčuli prepoznaje na svakom koraku. Svuda se nailazi na kipove krilatog lava, simbola Mletačke Republike.

Udruga ljubitelja Hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota, pod vodstvom gđe.Nade Zanze posjetila je 16.03. Ston na dan malostonskih kamenica. Po dolasku u mali Ston prevezli smo se brodicama na poluotok Ostrog, gdje nas je ugostio naš ljubazni domaćin gosp.Denis Dražeta. U ugodnom okruženju i lijepoj prirodi uživali smo u vrhunskim kamenicama,mušulama i vinu.Pjevali smo s klapom kojoj se pridružio i naš dugogodišnji član ,poznati pjevač gosp.Neno Vetma.Po povratku u mali Ston imali smo prijike posjetiti Kaštio i Stonske zidine prigodom kojeg nam je Društvo prijatelja dubrovačke starine omogućilo besplatan ulaz. Šetajući se kroz Ston i uživajući u lokalnoj ponudi, vina, sireva, suvenira, kolača vratili smo se sretni i zadovoljni svojim domovima.

Anuška Bolfek

Petak, 26.1.2024
Dan je bio prekrasan, sunčan. I tako cijelim putem. Krenuli smo s Pila. Ukupno 38 članova naše Udruge se odlučilo za put u Mostar kako bi tamo, na poziv Marina Ivanovića, prijatelja naše Udruge, doživjeli ovogodišnju   Noć muzeja.Tek što smo prošli Stolac naišli smo na nevjerojatan prizor. Pred nama se „stvorila“ slika muzeja pod otvorenim nebom. Dakle, našli smo se pred nekropolom Radimlja. Najprije smo u edukativnom centru čuli kraće predavanje i vidjeli  film o povijesti ovog kraja. Na ovom mjestu se nalazi 135 srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika tzv. stećaka iz 14. i 15. Stoljeća. Na njima su isklesani raznni motivi kao i lik muškarca s uzdignutom desnom rukom i ispruženim dlanom.Žalosti činjenica da je nekropola  oštećena prilikom izgradnje ceste od strane Austro-Ugarske na način da je cesta grubo presjekla samu nekropolu u dva dijela i time napravila nenadoknadivu štetu ovom vrijednom spomeniku kulture. Cijelu lokaciju smo upoznali uz detaljno vodstvo profesora povijesti, zaposlenika Javne ustanove Radmilja.Nakon obilatog i po cijeni prihvatljivog ručka u  Hotelu „Buna“  uz slikoviti most na rijeci Buni, krenuli smo za Mostar .Smjestili smo se u hotelu „DOMPES“ koji je vlasništvo Mostarske biskupije. Naziv je skraćenica  pojma „domus panis et spiritus“ što u prijevodu znači „dom kruha i duha“.