Četvrtak, 12,9,
Kao i obično, u očekivanju novih doživljaja, četrdeset devet članova Udruge uputili su se na put s Pila. Iako su prognoze najavljivale jaka grmljavinska nevremena skoro duž cijelog našeg puta, tijekom vožnje smo ih slučajnošću izbjegli.
Na vrijeme smo došli u zadarsku trajektnu luku „Gaženica“ koja nas je iznenadila suvremenošću i dobrom organizacijom. Ugodnom vožnjom trajektom „Juraj Dalmatinac“ došli smo u trajektnu luku Dugog otoka Brbinj. Slijedila je vožnja do mjesta Luka. Slikovito je to mjesto kojim dominira crkva sv. Stjepana koja je spominje već u 14. stoljeću. Lijepom šetnicom došli smo do hotela „Luka“. Smješten je uz samo more, u prekrasnoj borovoj šumi, idealan za odmor i kupanje. Hotel je građen šezdesetih godina prošlog stoljeća i ima sve karakteristike arhitekture tog doba – male sobe, dislocirani restoran itd. Međutim, sve to nadoknađuje dobra organiziranost, ljubaznost i srdačnost osoblja. Dovoljno da se odmah osjetiš dobrodošao!

Prošao je još jedan lijepi izlet nase Udruge.
U novu avanturu smo se zaputili u petak popodne autobusom za Ploče i dalje sa vlakom “Ćirom” za Sarajevo.Spavali smo u Hotelu Art koji se nalazi u samom centru grada.
Nakon doručka posjetili smo Muzej Austro-Ugarske 1878.-1918. Ispred zgrade u kojoj se nalazi muzej je izvršen atentat na prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu. U muzeju nas je čekao vodič koji nam je zanimljivom pričom prezentirao događanja u tom periodu u Bosni i čitavoj regiji .
Nakon muzeja čekao nas je vodič Bojan koji nas je vodio po gradu.
Posjetili smo Katedralu Presvetog Srca Isusova, Vječnu vatru, trznicu Markale i Gazi Husrev- begovu džamiju. Sve smo ovjekovječili zajedničkim fotografiranjem u majicama i kapama Udruge. Mnogi Sarajlije su nam (vidjevši na majicama da piše Dubrovnikj zaželjeli dobrodošlicu.
Naravno,kad smo se rastali od vodiča, išlo se na čevape, jeli smo baklave i tufahije a popila se i bosanska kava. Ostatak popodneva smo proveli u setnji po Baščaršiji.
Večera uz glazbu je bila u Šahovskom klubu “Bosna”.
Ujutro rano smo se taxijima prebacili do Željezničke stanice i u 7.15h krenuli natrag prema Pločama. Uživali smo u vožnji kroz prelijepu  prirodu. Posebno je bilo zanimljivo gledati spuštanje “Ćira” serpentinama prema Konjicu.
Dolaskom u Ploče čekao nas je objed sa jeguljama i žabama u restoranu Jadran.

Hvala našoj Nadi  i svima na lijepom druženju.
BLj

U naslovu je sve rečeno. I mjesto i vrijeme i razlog okupljanja Udruge. Dakle, radi se o godišnjoj skupštini koju, poštujući zakon, održavamo jednom godišnje. Ovdje ne namjeravam o pravno temi, jer se o tome vodi službeni zapisnik.

Riječ je o tome kako smo se nas 80- tak članova Udruge okupili  i . zapravo, označili respektabilnih šesnaest godina  života Udruge. I to sve pod vodstvom  predsjednice gđe Nade Zanze, idejnom začetnicom ovog svojevrsnog socijalnog fenomena.

Atmosfera je bila izvanredna,naš član Neno Vetma  je držao veselo raspoloženja te pjesme i plesa nije nedostajalo. „Galija“ Mislava Burđeleza je bila pun pogodak.

Možda od svih mojih riječi o samom događaju ipak najviše govori poruka koju je gđa Ana Pančevski  već  tijekom našeg okupljanja  napisala na wat’up-u :

„Još nije završio ovaj dan ali znam da ce biti za sjećanje,hvala vam dobri  ljudi na ovim lijepim nezaboravnim trenutcima, hvala prije svega Nadi, bez nje ovoga ne bi bilo na ovakav način, ljubim vas i volim svih. Da mogu  sve bi vas stavila u veliki zagrljaj!“

Mudrome dosta !!!

Dubravka Marunčić

7.6.2024.

Nas četrnaest članova Udruga ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota krenulo je minibusom put Bosne. Zadržavanje od jednog sata na granici sa Neumom vratilo nas je u vrijeme dok Pelješki most nismo imali. Ali to nam nije omelo dobro raspoloženje.

U Čapljinu smo stigli u pravi čas. Naime, stigli smo na izložbu Lovra Artukovića dan prije samog otvaranja. Lovro Artuković je poznati suvremeni višekratno nagrađivani hrvatski slikar koji danas djeluje u Berlinu i čija djela su iznimno tražena. Izložba je organizirana od strane vrijednih članova „Zadužbine Kralja Tomislava“.

Želim dodati kako „Zadužbina Kralja Tomislava“ već dugi niz godina priređuje izložbe velikih autora. Tako je aktualnoj izložbi Lovra Artukovića prethodila izložba Vladimira Kirina, a u pripremi je izložba kipara Vanje Radauša. Tamo smo pored gospara Pera Markovića zatekli samog autora Lovra Artukovića. Susret s umjetnikom je bio dojmljiv i svi su ostali zadivljeni njegovim djelom. Dakle, ovo je bio sretan uvod u poseban dan.

Prvi susret s Bosnom bio je dolazak u Kraljevu Sutjesku gdje nas je dočekao gvardijan samostana fra Bono Tomić. Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska krije vrijednu biblioteku kao i samostanski muzej što uz crkvu sv. Ivana Krstitelja čini nacionalni spomenik. Fra Bono Tomić nam je bio dragocjeni vodič. Upoznao nas je s teškom povijesti ovog kraja i neizvjesnom budućnosti. I muzej i biblioteka, a posebno crkva sv. Ivana Krstitelja se uzorno održavaju unatoč činjenici što u cijelom samostanu žive tek dva fratra. Doduše, njihovu djelatnost podržavaju tri osobe iz otvorenog svijeta. U crkvi je posebno dojmljiv kip Katarine Kosača Kotromanić koja spuštene glave tužno gleda ispred sebe nakon gubitka obitelji i tragičnog kraja. Katarina je bila zadnja kraljica Bosne koja je u izgnanstvu umrla u Vatikanu . Uz muzej koji je pun vrijednih predmeta, je i bogata biblioteka koja vapi za sređivanjem, restauracijom vrijednih knjiga i dokumenata. Nažalost, izražavam bojaznost da će ukoliko ovakvo stanje biblioteke potraje s vremenom vrlo vrijedni dokumenti propasti. Zapravo sam Kraljevu Sutjesku napustila s osjećajem zadivljenosti, bespomoćnosti i zabrinutosti.

Okupili smo se na Pilama i točno na vrijeme, u 10 sati, krenuli našim autobusom kojim je upravljala simpatična mlada vozačica iz Slovenije. Jedva smo dočekali da se iskobeljamo iz gužve na Pilama i krenemo u susret dugo očekivanom doživljaju,  sadržajnom izletu u uvijek lijepi Split.

Na idućim postajama, skupili smo još nešto ljudi , zadnje Gigu i Igora u Zatonu.  Nakon ugodne i opuštajuće vožnje, zaustavili smo se (kao i puno puta dosad) na kavicu i osvježenje u hotel Merlot.

I nastavak vožnje je protekao u ugodnoj atmosferi  uz domaći liker kojim nas je počastila Marija Ivanović.

Tu i tamo Nada nas je zabavljala pričajući o zgodama sa prošlih putovanja , a bilo nam je drago ponešto čuti i o njenoj uspješnoj unučadi, Mauri i Ivaru.

U Split smo stigli oko 14 sati i odmah se zaputili u galeriju poznatog I priznatog splitskog i hrvatskog slikara Emanuela Vidovića. Dočekala nas je kustosica gospođa Nela Žižić koja nas je toplo i spremno primila iako smo malčice uranili. U idući sat i malo više čuli smo dojmljivu priču o umjetniku i njegovom opusu , ali i o višedesetljetnom trudu ljudi koji su se , skupa sa slikarevim nasljednicima, borili da velik dio njegove umjetničke ostavštine bude trajno izložen na način koji zaslužuje u svom rodnom gradu.