POSJET ZAGREBU I ZLOŽBAMA HRVATSKIH SLIKARSKIH VELIKANA

Nije nam se bilo teško ustati rano nakon što smo tek prethodnog dana doputovali

iz Dubrovnika. Čeka nas put u Zagreb i posjet izložbama koje privlače samim

nazivima. Brzo smo došli u samo središte grada gdje je smještena Moderna galerija.

To je lijepa palača Vranyczani koja je nakon dugogodišnje obnove postala MODERNA

GALERIJA. Njezin prvi kustos bio je Ljubo Babić 1919.godine. U povodu 120. godišnjice

rođenja priređena je izložba kojom je predstavljen cjelokupan rad svestranog umjetnika.

Uz stručno vodstvo iz galerije obišli smo postav svih radova i upoznali Babića kao slikara,

scenografa, kostimografa, grafičara i ilustratora knjiga. Antologijsko djelo iz 1919. godine

je impozantna slika „Crveni stjegovi“.

(more…)

U četvrtak 17. veljače rano ujutro pljusak vode u lice i onako sneni, ali razdragani

pohitali smo na autobus, Župski, nego što, pa na već dobro poznato, nama

drago putovanje na veliku tradicionalnu manifestaciju u Topuskom.

Na putu u autobusu, neki stari članovi, a neki novi, trijezne se uz raznorazne domaće

napitke i kekse, razdragano gledajući uvale i dobro poznate otoke nase županije,

svakim danom ljepše i zelenije.

(more…)

Ka je meštar Onofrio gradijo kono za vodu davnog 1437. godišta sikuro nie misijo da će proć toliko godištuna, a da će njegov kono bi još, deboto intjeri, zbij samo ko građevina. Altroke, sa krozanj ne kuri više voda, jebo se poslie ogradijo drugi jači vodovod kojiem voda teče u Grad.

Intanto je u neđeju, šesti vejače, kumpanija iz Udruge partila s Luncijate u đir jednim dielon konala i to onega što lazi ko zmija kornižon poviše lieve bande rieke Omble u Rijeci dubrovačkoj.

(more…)

PROLJEĆE PRIJE PROLJEĆA

U nedjelju 6. veljače Nada je opet smislila kako doživjeti proljeće prije proljeća. Autobusom s Pila u 10 i 10 balica od oko 26 članova uputila se prema Nuncijati, pa lagano sve dalje kroz šumarke, putićem uz stare vodovodne kanale, mirišući boriće, smreku, vrijesak i  ostale biljke, upijajući svjež zrak i sunce. Veselju i slikavanju tako bogatog i slikovitog pejsaža nije bilo kraja. Naš vodič Nikša Violić se potrudio objasniti sve viđeno, a i pitanja su pljuštala sa svih strana… Tu živiš, a ništa ne znaš… Nema ništa ljepše do biti u društvu svojih, uživati u blagodati vremena i slikovitosti okolice i opet blizu svoga doma sa spoznajom da nema ljepote bez svoje domovine, grada i okolice. Marenda je uslijedila na najljepšem dijelu, na kamenim klupicama, pa uz sendviče, vino, šipkov liker i kolače, okrijepismo se za nastavak puta. Nakon nekoliko sati, stopama branitelja, počeli smo se spuštati prema Marini, sjeli se osvježiti u kafiću, obišli Marinu, slikali se uspomenu i pomalo doma.  A umalo da nismo ostali bez toga svega, da nismo imali hrabrih branitelja punih ljubavi za obranu svoga ognjišta i spremnih ići do kraja.
Beba

O Jelki Miš, njenom životu i radu, saznali smo zahvaljujući članici naše udruge Branki Hajdić, autorici izložbe u Muzeju Rupe otvorenoj 29. prosinca.

Naslov izložbe s pravom nosi naslov „Jelka Miš – život posvećen baštini“. Koliko ljubavi, entuzijazma je uložila učiteljica Jelka u prikupljanje vrijednih predmeta koje je ostavila kao temelj za osnivanje Etnografskog muzeja u Dubrovniku? Koliko vremena je posvetila učeći mlade vezenju, poštivanju svega tradicijskoga, s koliko je ljubavi prikupljala baštinu iz krajeva koje je posjećivala na putovanjima? Otkidala je od svoje skromne učiteljske plaće da bi otkupila vezove, nošnje i sve ono što je kasnije činilo vrijednu zbirku. Doista život posvećen baštini.

(more…)