Još jedan izlet prebogat sadržajem – Župa Dubrovačka, Đurovića špilja i Pridvorje

U 13.30 krenuo je Libertasov autobus prema Župi u posjet Udruzi umirovljenika Župe Dubrovačke i njihovom renoviranom prostoru. Srdačni domaćini dočekali su nas s prepunom trpezom suhih smokava, kolača, narančina, domaće rakije i kruškovca. Tu smo se malo refali, zaželjeli im uspješan rad i krenuli prema aerodromu.

Cilj je bio Đurovića špilja, jedinstvena u svijetu zbog svoje lokacije ispod uzletišta zrakoplova. Spada u kategoriju srednje dugačkih špilja od 199 m i obiluje sigama različitog tipa. Probna arheološka istraživanja otkrila su da je ova špilja prapovijesni arheološki lokalitet, brončanog i željeznog doba (1. st. pr. Kr.). Služila je kao povremeno stanište i zaklonište tijekom niza stoljeća, a u blizini se nalazi i niz od nekoliko prapovijesnih gomila i gradina. U tom ambijentu, usred stalaktita i stalagmita koji se postojano uzdižu i spuštaju sa podova i svodova hodnika špilje, gđa. Mira Buconić nam je pročitala dvije pjesme konavoskog književnika Stijepa Mijovića Kočana: “Prvi put u porušenim Konavlima” i “Rogač”. U polutami špilje svaka riječ odbijena o naborane zidove dobijala je na težini.

(more…)

Evo još osjećamo toplinu termalnih bazena iz Topuskog, a već nam je Nada priremila besplatan izlet sa iznenađenjem. S Pila u 1.30, Libertasovim autobusom krenulo se iz Grada prema Župi, našoj zelenoj oazi kroz predivan krajolik mora, borica, čempresa, kamena i pitomih dolina.

Prvo stajalište, prostorije župskih umirovljenika sa nezaobilaznom nasmijanom domaćicom Sonjom, smokvama, narančinima, rakijom i svim drugim delicijama za goste iz Grada.

Nas 40 i oho-ho, nakon lijepe okrijepe krenusmo prema Đurovića špilji, tom čudu prirode, gdje vječna voda plete i čipke stvara, koje ni jedna ruka još nije dostigla, a sve to ispod samog stajališta zrakoplova iz svih zemalja svijeta, pa se još popularno zove i Skycellar/Nebeski podrum.

(more…)

Napustiti naše toplice, Topusko, nije bilo teško kad je pred nama jedan novi izazov. To je izlet u Krapinu i razgledanje Muzeja krapinskog pračovjeka. U Krapini nas je dočekao snijeg i dosta hladnije vrijeme nego u Topuskom.

Dok smo čekali naš red za obilazak muzeja, gledali smo film o životu praljudi. Vrlo impresivno taj film nas uvodi u ono što ćemo kasnije vidjeti.

Na početku obilaska Muzeja dolazimo u Krapinu iz 1899.godine. Tu je mala učionica iz vremena učitelja koji je Dragutina Krambergera odveo do nalazišta ostataka neandertalaca i apoteka gdje su ti ostatci bili zaštićeni. Vodič nas dalje vodi kroz Muzej koji počinje pričom o postanku svijeta, povijesti Zemlje, razvojem života do pojave prvih ljudi. Ponovo se susrećemo sa likovima iz filma, sa postavom neandertalske obitelji i pokušavamo na trenutak otići u njihovo doba, dodirnuti ih (što nije moguće), upitati ih nešto, suosjećati s njima. Moguće je bilo dodirnuti samo“ bolesnika“ i ispitati koji dio tijela nije zdrav. Najsuvremenija tehnologija i vizualna i virtualna u Muzeju čini naše dojmove još upečatljivijima i jačima. Prijelaz preko ledene ploče koja krcka, uvodi nas u novo razdoblje koje nas vrlo brzo dovodi do svih dostignuća čovjekovih. Na kraju simbolika s astronautom nam govori gdje će čovjek nastaviti razvijati svoje sposobnosti nakon što na Zemlji učini sve što je mogao.

(more…)

U subotu 27. studenoga, u pet sati s Pila, svi pospani, netko ni kavicu nije stigao popiti, ali odlučni – opet idemo PO ZDRAVLJE.

Autobus po običaju pun, sa kratkim zaustavljanjima kupimo članove sa drugih adresa i kad smo svi bili na broju, Nada nam predstavlja vozače “Libertasa”, vrsne vozače Vlaha i Balda za ove daleke širine i putovanja. Autobus Župski, udobnost na visini, pozlatio se da Bog da i on i onaj tko nam ga dodijeli, živio gospar Nardelli, nema Vam ravna.

(more…)

 
O ČILIPA PRO KOMAJA DO SUNCA NA ZAHODU

Da jubiteji hrvatskih tradicija i prirode jube tradiciju i naturalo, najboji je dokaz fakat o neđeje, u 45 setemani u godištu, ka je kumpanija vazdan bila u prirodi i u putamentu s tradicijon.

Potle silnijeh delubija i umidece osvanuli su liepi suncem obasjani dani kakvi mogu samo u jesen bi. To je bila prilika spoji guste s harnim. Ćelo se je proć nanoge dobar đir kroz prirodu, simbolično povezujući suvremenos s poviesnim lokalitetima koi se pomalo pomeću. Danaske bez respeta koliko je dugačak put mi ga pasavamo auton, pa i najmanju udajenos. Prie su judi remućali pune sepete na magaradi, hodili nanoge, u najbojen slučaju na konju, pa su iskali ku in je najlasnie oli najbliže. E, uprav takijen putima je kumpanija pošla sve to vizita. Negda su ti puti bili čisti, a sa se moralo provlači kroz draču i vera pro obajenih međa. To su puti koim su negda naši stari hodili ko što mi danaske vozimo asfalton.

(more…)