U četvrtak 17. veljače rano ujutro pljusak vode u lice i onako sneni, ali razdragani

pohitali smo na autobus, Župski, nego što, pa na već dobro poznato, nama

drago putovanje na veliku tradicionalnu manifestaciju u Topuskom.

Na putu u autobusu, neki stari članovi, a neki novi, trijezne se uz raznorazne domaće

napitke i kekse, razdragano gledajući uvale i dobro poznate otoke nase županije,

svakim danom ljepše i zelenije.

(more…)

Ka je meštar Onofrio gradijo kono za vodu davnog 1437. godišta sikuro nie misijo da će proć toliko godištuna, a da će njegov kono bi još, deboto intjeri, zbij samo ko građevina. Altroke, sa krozanj ne kuri više voda, jebo se poslie ogradijo drugi jači vodovod kojiem voda teče u Grad.

Intanto je u neđeju, šesti vejače, kumpanija iz Udruge partila s Luncijate u đir jednim dielon konala i to onega što lazi ko zmija kornižon poviše lieve bande rieke Omble u Rijeci dubrovačkoj.

(more…)

PROLJEĆE PRIJE PROLJEĆA

U nedjelju 6. veljače Nada je opet smislila kako doživjeti proljeće prije proljeća. Autobusom s Pila u 10 i 10 balica od oko 26 članova uputila se prema Nuncijati, pa lagano sve dalje kroz šumarke, putićem uz stare vodovodne kanale, mirišući boriće, smreku, vrijesak i  ostale biljke, upijajući svjež zrak i sunce. Veselju i slikavanju tako bogatog i slikovitog pejsaža nije bilo kraja. Naš vodič Nikša Violić se potrudio objasniti sve viđeno, a i pitanja su pljuštala sa svih strana… Tu živiš, a ništa ne znaš… Nema ništa ljepše do biti u društvu svojih, uživati u blagodati vremena i slikovitosti okolice i opet blizu svoga doma sa spoznajom da nema ljepote bez svoje domovine, grada i okolice. Marenda je uslijedila na najljepšem dijelu, na kamenim klupicama, pa uz sendviče, vino, šipkov liker i kolače, okrijepismo se za nastavak puta. Nakon nekoliko sati, stopama branitelja, počeli smo se spuštati prema Marini, sjeli se osvježiti u kafiću, obišli Marinu, slikali se uspomenu i pomalo doma.  A umalo da nismo ostali bez toga svega, da nismo imali hrabrih branitelja punih ljubavi za obranu svoga ognjišta i spremnih ići do kraja.
Beba

O Jelki Miš, njenom životu i radu, saznali smo zahvaljujući članici naše udruge Branki Hajdić, autorici izložbe u Muzeju Rupe otvorenoj 29. prosinca.

Naslov izložbe s pravom nosi naslov „Jelka Miš – život posvećen baštini“. Koliko ljubavi, entuzijazma je uložila učiteljica Jelka u prikupljanje vrijednih predmeta koje je ostavila kao temelj za osnivanje Etnografskog muzeja u Dubrovniku? Koliko vremena je posvetila učeći mlade vezenju, poštivanju svega tradicijskoga, s koliko je ljubavi prikupljala baštinu iz krajeva koje je posjećivala na putovanjima? Otkidala je od svoje skromne učiteljske plaće da bi otkupila vezove, nošnje i sve ono što je kasnije činilo vrijednu zbirku. Doista život posvećen baštini.

(more…)

Božić je 2010. Članovi udruge Ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota Dubrovnik božićno popodne odlučili su po treći put zaredom provesti u malom gradiću dalmatinskoga zaleđa Proložac. Nakon razmjenjenih dobrih želja i čestitki Libertasov autobus vodi nas obalom i dolinom Neretve u zaleđe. Cesta pusta, na njoj tek pokoje vozilo. Prolazeći pored još uvijek nabujale Neretve misli i osjećaji su nam s od poplave nastradalim Neretvanima. Tragovi visokoga vodostaja posvuda su vidljivi, nažalost i hrpe smeća, koje je voda povlačeći se ostavila. Napuštajući magistralu truckamo se po neravnome putu do priključka na autoput pitajući se kad će naša Županija konačno biti pristojno povezana sa sjeverom Hrvatske.

Prva stanka je u Mlikotinom Zagvozdu. Prolazeći pored Trga glumaca nastavljamo za Imotski. Cijelim putem kiši, ali vlagi i tmurnim, niskim oblacima usprkos, uživamo u iskonskoj ljepoti i brzim mijenama zimskoga krajolika zaleđa. Prije dolaska u Proložac posjećujemo kraške fenomene – Modro i Crveno jezero.

(more…)