IZLET U SINJ I ČAVOGLAVE

5. kolovoza je značajan dan našu domovinu, za naše branitelje, a mi ćemo ga pamtiti po bogatstvu događanja i doživljaja.

Krenuli smo „malim autobusom“ i vozačem Perom na put prema Sinju. Društvo kao i uvijek, veselo, raspoloženo, i djeca i odrasli članovi Udruge. Naše odredište bio je planinarski dom „Orlove stine„ na planini Svilaji. Jedan dio puta bio je težak i za vozača i za nas. Makadam kojega je „izderala“ posljednja kiša hrabro smo uz pjesmu i smijeh prošli. Dočekali su nas ljubazni domaćini u domu i ponudili ukusne arambašiće za ručak.

Nakon kratkog odmora, spustili smo se u Sinj na prvo natjecanje, Baru. Zauzeli smo dobra mjesta na tribinama i pratili sve tri utrke. Naš favorit Ante Poljak pobijedio je sa 8 punata. Gledati uživo trku, konje, ponosne alkare i njihove momke je nešto što se ne da opisati riječima, to se mora doživjeti. Čim je završilo natjecanje, odlazimo u Čavoglave. Kolone automobila, rijeke ljudi sa svih strana najavljivali su ogromnu gužvu, ali mi smo hrabro išli naprijed. Dobri „plavi dečki“ su na svim punktovima imali razumijevanja i puštali narančasti autobus „Libertas“ naprijed i tako sve do samog središta zbivanja u Čavoglavama. (Ako ovo netko od naših policajaca pročita, puno im hvala! ) A tamo? Tisuće i tisuće ljudi iz svih krajeva Hrvatske, sa zastavama obitelji sa djecom, branitelji, dostojanstveno slave Dan zahvalnosti i Dan branitelja.

(more…)

Još jedna godišnja skupština na starom i predivnom mjestu, otočiću Supetru…

Dva brodića puna članova, nakon ugodne vožnje stigli su na otočić, pa nakon raspremanja krenuli odmah u obilazak svojih zasađenih sadnica uokolo…

Nema što, zeleniji je svaki put kad ga posjetimo i bit će još zeleniji i ljepši zahvaljujući ljudima koji vole i znaju čuvati prirodu.

Sama skupština je protekla “glatko”, jer kad sve štima onda se nema ni zašto puno govoriti, a kamo li pitati… Dug pljesak i cvijeće za Nadu dokazuju da idemo u pravom smijeru.

Naša druženja su kao i uvijek na nivou obitelji, prisno, iskreno i zaštitnički, pogotovu kad su naša djeca-unuci u pitanju, svatko brine o njima i pazi ih, pogotovo kad su u moru.

Ručak je bio prebogat na zadovoljstvo svih, pića i pjesme nije falilo.

Izabrali smo i novu tajnicu Rinu, i ovom prilikom čestitamo i želimo uspjeh u vođenju ove grupe, kojoj bi svatko pozavidio na organizaciji i vođenju, zato i jesmo premašili 600 članova i idemo dalje.

Grad i gradski Oci su nas zaboravili, a mi ih isto pozivamo da se učlane i “nauče” nešto od nas, bit će im lakše!

Pogledajte nadolazeće izlete i NE propuštajte ni jedan, život je prekratak.

Bog svima

Beba.

Jedna narodna kaže: “O muci grozje zri”, a druga: “Ako nemaš posla, posadi vinograd”. E, pa gospar Ivo Orešković ga je, unatoč tome što je imao sasvim dovoljno posla, ipak posadio. Tako je počela priča o revitalizaciji autohtone dubrovačke malvasije u Konavlima.

Gospođa Nada nas je okupila da damo svoj mali doprinos tim naporima i čestitamo na tituli prvaka svijeta za prošek “Malvasija Dubrovačka Karaman”, berba 2007.

(more…)

Dragi prijatelji!

Htjela bi ovako iskazati svoje sretno zadovoljstvo za jučerašnji dan (5. lipnja 2011.) koji sam provela u radu i zadovoljstvu, i da smo uspjeli sa puno snage i volje učiniti dobro djelo. Vjerujem da nam je to bilio jedno veliko iskustvo. Pogotovo što je mnogima od nas da se prvi put susrećemo sa radom u vinogradima i vrlo napornim radom. A to je tek skoro pa početak, a gdje  je kraj do one zlatne kapljice na našim trpezama. Htjela bi se zahvaliti gosparu Ivu Oreškoviću koji nam je omogućio da doživimo ovo prekrasno iskustvo te da sad znamo cijenit trud i rad i znoj naših vinogradara.

Lijep i srdačan pozdrav, dragi prijatelji,

Hiba Pervan

P.S. Za one koji su se brinuli  za moje crvenilo, OK sam i spremna za novi posao.

PJEHE PRO ŽUPE

Ka se u premajeće biljni sviet rastravenja, sve figura, a ako se pođe u đir, uz vizitu starina, impresion je intieri.

Dvaeste setemane u godištu, a devete neđeje odka je arivalo premajeće, uputilo se hodi dvie-tri ure na noge kako bi ośetili brč cvjetanja. Tako su se u Župi dubrovačkoj, ko pravi jubiteji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota, članovi Udruge susreli sa zaštićenim, ali ruševnim zdanjima još iz Dubrovačke Republike i rascvjetanim docima na jednu bandu i pokošenim pečicama na drugu bandu.

Negda je u Župi bilo toliko krava da je ograđena mjekara na poziciji koja se sa zove Mljekara, a u kojon se skupjalo mjeko i prodavalo u Gradu. Pred veče, iz doma bi mlados uputili da odnesu bročice s mjekon na mjekaru. Ta nie bilo na stotine televizijskih programa i virtualnih igara, pa bi oni onda ostadali šaliti se, zadirkiva i baca oćadu do dubokoga mraka na klupama ispo masline, na Mljekari. Znalo se dogodi da je mladica župka u bročici umjesto mjeka remućala vodu, samo da bi imala skužu za ariva na Mljekaru. Kako se nedga okupjala mlađarija, tako su se ovaj put ispo masline skupili jubiteji, okle se  partilo u điravanje.

(more…)