25. siječnja dvanaest članova Udruge krenulo je u Split mini-busom Hendić.
Vrijeme se poslije silnih kiša konačno i nama nasmiješilo, razvedrilo i nebo i naše duše.
U Splitu nas je dočekala naša vedra i dobro raspoložena Marija, vodička koja nam je poznata od prošlogodišnjeg izleta. Obilazili smo s njom Dioklecijanovu palaču, nije nam bilo suvišno jer smo ponovo nešto novo naučili.
Nakon razgledavanja grada imali smo slobodno vrijeme do 18 sati kada smo se uključili u manifestaciju „Noć muzeja“. Posjetili smo Etnografski muzej u kojem je posebna izložba bila radova u pačvorku.
Otišli smo poslije toga u HNK na kazališnu predstavu „Jesenja sonata“ autora Ingmara Bergmana.
Bergman je adaptirao Jesenju sonatu za kazalište nakon filma u kojem je glavnu ulogu igrala Ingrid Bergman.
To je obiteljska drama u kojoj je glavni problem odnos kćeri i majke. Majka pijanistica živi za karijeru i zapostavlja svoju obitelj, svoje kćeri. Teško je opisati sve osjećaje koji su se ispreplitali u komunikaciji majke i njene zdrave kćeri, i u tom preispitivanju savjesti i stvarnosti izišlo je na vidjelo mnogo toga što ni one same nisu bile svjesne. Glumci su to savršeno interpretirali na maloj sceni u vrlo bliskom kontaktu sa publikom.
Nitko nije ostao ravnodušan poslije predstave i ostaju nam za promišljati vječna obiteljska i ljudska pitanja.
Nastavili smo dalje posjet muzejima. Prvo Muzej grada Splita, pa Galerija umjetnina i na kraju Muzej Ivana Meštrovića.
Puno smo toga vidjeli, ali Noć muzeja privukla je veliki broj posjetitelja pa se nije moglo detaljnije razgledati u tom okruženju mnoštva ljudi.
Ali to nam je i motiv da se opet vratimo i u miru pogledamo ono što nas zanima.
I što reći na kraju nego da svaki izlet s Udrugom ima smisao, ima edukativni karakter koji nas uvijek bogato ispunjava.
Humanitarna večera za našeg sugrađanina Marijana Ogrestu – Ogija upriličena je u restoranu Mimoza s bogatom lutrijom te brojnim sudionicima.
Prigodna večera sastojala se od bogatog menija za sto kuna koju su organizirali u Mimozi. Uz to, posjetitelji su mogli zaigrati lutriju, a sveukupan prohod namijenjen je daljnjem Ogijevom liječenju.
Ogi uskoro ide na liječenje u Igalo, gdje se nalazi odjel neurokirurgije na kojem bi trebao provesti nekoliko mjeseci.
Restoran Mimoza bio je prepun naših sugrađana, koji su se odlučili subotnju večer provesti u mirnijoj atmosferi te uz to i pripomoći našem Ogiju. Podsjetimo, Ogi je stradao u prometnoj nesreći prije dvije godine, te otada njegova obitelj, ali i brojni građani, prijatelji i poznanici ustraju i vjeruju u Ogijevo ozdravljenje.
Dosad su se u brojne humanitarne akcije za pomoć Marijanu ogresti uključili mnogi, od vaterpolo kuba Jug, do Udruge mladih Cavtat, a večeras su, između brojnih ostalih uzvanika, svoj doprinos dali i Policijska udruga branitelja PU Dubrovnik ’91.- 93. godine te udruga Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota.
Što drugo reći nego bravo svima koji su se odazvali na ovu hvalevrijednu humanitarnu akciju i Ogiju želimo brzo ozdravljenje!
Ponekad nam dani prođu, a da ih i ne primijetimo, ali ako ste član Udruge ljubitelja hrvatske tradicije i prirodnih ljepota takvih je dana u vašem životu malo. Ovaj put je članovima Udruge zadatak bio probuditi mitska bića borbe dobra i zla i pomoći dobru pobijediti zlo. Ovakav dan članova Udruge ne blijedi olako na ovoj kratkoj čovjekovoj lenti vremena.
U utorak, 23. listopada 2012. godine u Splitu, u športskoj dvorani na Gripama, je održan nastup europske postave Lord of the Dance, irske plesne skupine. Nastupu su prisustvovali i članovi Udruge. Na koncert se krenilo u 12.00 sati Libertasovim minibusom s Pila. Autobusom je upravljao gospar Niko Avdić, a na izlet se odazvalo dvadeset i četvero članova Udruge. U Split se došlo bez nervoze i preše malo iza 16.00, a pauzu do 19.00 sati su članovi Udruge iskoristili svatko na sebi svojstven način. Dok su neki obilazili pitoreskne, životopisne i ispunjene uličice Dioklecijanove palače i provjeravale sadržaje raznih dućana, drugi su ručali, odmarali na rivi i guštali u šušuru splitskih štekata. Na koncert smo došli cijeli sat prije. Kontrola karata i osobnih stvari na ulazu u zgradu je bila stroga, a plijenile su se boce s pićem. Ulaskom u gotovo praznu dvoranu potražili smo sebi odgovarajuće mjesto, jer se karte nisu prodavale s unaprijed označenim brojem. Nije bilo jednostavno pronaći najpovoljniji položaj s pogledom na skromno opremljenu binu za nastup ovih veličanstvenih plesača.
Mističnost irske mitologije, protkana glazbom i gipkošću zvukom popraćenih pokreta plesača koji su varirali od pahuljasto nježnijih do srdito jakih i žustrih, na scenu je u ponekim trenucima budila duhove vila, vilenjaka i trolova i njihove mitske borbe. Temeljeći svoj nastup na borbi dobra i zla, ljubavi i požude, publika je neprekidno poticala dobro na pobjedu vođena Lordom plesa i Malenim duhom.
Lord of the Dance je irska glazbena i plesna skupina koju je utemeljio, osmislio i producirao irsko američki plesač Michael Flatley, koji je do 2011. godine i plesao ulogu Lorda plesa. Glazbu za predstavu je napisao Ronan Hardiman. Priča prati Lorda plesa u njegovoj borbi protiv lorda zla Don Dorcha i brani mu zauzimanje planeta Irske i štiti ljubav nad požudom. Lord plesa pobjeđuje Don Dorcha uz pomoć malenog duha. Priče iz nastupa su utemeljene na drevnom Irskom folkloru i biblijskim smjernicama. Lord of the Dance ima dvije postave, od čega postava 1 nastupa po Europi i Aziji, a postava 2 po Sjevernoj i Južnoj Americi.
Veličanstvenost umijeća pokreta ljudskog tijela popraćenih glazbom na skromno uređenoj bini bez velikih svjetlosnih efekata unijela je veliku pozitivnu energiju u gledatelje pa je osam sati vožnje u Libertasovom minibusu bio tek zanemarivi sićušni napor i umor kod ovog druženja članova Udruge. Ovaj skromni izvještaj ne može dočarati svu ljepotu ovog druženja i sudjelovanja na nastupu Lord of the Dance u organizaciji gospođe Nade. Jedino što preostaje reći je samo i jednostavno: „Hvala, Nado!“
