Dušni je dan, a mi na Lokrumu. Kišom, a ne suncem okupanom. Trebalo je i to doživjeti, ponajprije zahvaljujući našem Sijerkoviću i Vakuli koji su obećali na jugu sunčano, kad tamo – kiše je palo u dva navrata, taman da upotpuni ugođaj.

Dvadesetak članova Udruge ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota krenula je u rano jutro 8. rujna 2013. na još jedan izlet. Ovaj put cilj je bio Ston s namjerom da svojim prisustvom podržimo već tradicionalni Stonski maraton. Putujući do Stona uzivali smo u pogledu na prekrasne Elafite koje je obasjavalo prvo jutarnje sunce. U Ston smo stigli baš na vrijeme da na startu ispratimo maratonce. Bilo je lijepo vidjeti sportaše svih dobnih skupina kako se trude stići do cilja.Tako smo zdušno pozdravljajući i dočekali prvu skupinu sportaša na cilju.

Zatim smo se uputili put Stonskog polja gdje smo uz stručno vodstvo magistra znanosti, povjesničara Tonka Marunčića posjetili dva značajna lokaliteta. Južno od solane posjetili smo crkvu Gospe od Lužina, to je romanička jednobrodna crkva iz 10. st., sa zvonikom u obliku kule iz 18. st. Crkva je jako dobro očuvana. Tu nas je Tonko upoznao malo šire s povijesti cijelog ovog kraja.

Slijedila je šetnja makadamskim putem, a dijelom i kozjom stazom, do vrha brda na kojem se nalazi crkva sv Mihajla, jedan od najstarijih stonskih spomenika. Crkva je nastala u 9. ili 10.st. U crkvi se nalaze ostaci ranoromaničkih fresaka.To je naš najznačajniji spomenik slikarstva iz 11.st. Iako su freske oštećene i tek djelomično restaurirane, do danas su sačuvani likovi više svetaca, biblijskih prizora i freska s likom vladara zakladnika s crkvom u ruci. U crkvi smo zatekli restauratoricu Veroniku Šulić koja nam je objasnila način restauracije.

Po povratku u Ston u restoranu Sorgo uživali smo u stonskim specijalitetima. Uz Tešu i njegovu gitaru, zajedničku pjesmu brzo nam je prošlo vrijeme i u Grad smo se vratili osvježeni lijepim dojmovima.

Lenka

Krenuli smo iz Dubrovnika u 8 sati kad se nad njim sručilo nevrijeme, kad je izgledalo da će biti opći potop. Katamaran „Nona Ana“ pun putnika isplovio je polako iz gruške luke. U svima nama neka nedoumica jesmo li trebali poći po takvom nevremenu. Plovili smo lijepo, ugodno, bez valjanja i nakon četiri sata došli u raj. Suncem okupano Lastovo pružilo nam je utjehu i nadu da će takvo vrijeme ostati dok smo na otoku. Nakon smještaja u hotelu „Solitudo“,otišli smo na kupanje. Miluje nas more čisto, smaragdno zelene boje, uživamo u skladu prirode i zaboravljamo onaj kišni ispraćaj. Slijedila je noć mirna i tiha, nebo puno zvijezda koje sjaje posebnim sjajem.

(more…)