Kliknite ovdje

U nekim medijima sam pročitala da je Praznik rada u Dubrovniku između ostalog obilježen glazbom pod pionirskim kapama na Stradunu. To mi je bio motiv da napišem kako su ljudi „pod pionirskim kapama“ članovi Udruge ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota i kako su Praznik rada proslavili radno na otočiću Supetru. To je već postala tradicija Udruge. Okupljaju se 1. maja kako bi učinili nešto dobro za prirodu na tom malom, ali dragom otočiću. Svaki član Udruge donese neku sadnicu i na taj način doprinese da se otok zazeleni, da postane kultiviran, mirisan. Znamo da je uništen u ratu i da potrebno puno godina da postane mala zelena oaza uz samo more. Zato sam ponosna što Udruga kojoj pripadam njeguje tu tradiciju i vjerujem da će to biti primjer mnogim mladim ljudima da učine nešto za naše prirodno blago. Osim sadnje cvijeća i plemenitih sadnica bila je i akcija čišćenja otoka od otpada kojega ostavljaju nemarne ljudske ruke ili onoga što donese jaka južina iz nekih susjednih zemalja. More izbaci sve ono što njemu ne pripada i bilo je tu posla za još veću ekipu nego što je bila naša.

I sada moram napisati nešto osobno. Iako sam član Udruge petu godina ovo je prvi put da sam bila na Supetru poslije 25 godina. Pamtim lijepe izlete, kupanje, uživanje u hladovini stoljetnih borova i pozitivno sam se iznenadila kako je cijelo okruženje na otočiću ugodno i kako je zahvaljujući dobrim ljudima to opet postalo lijepo i ugodno mjesto za odmor i kupanje. L jubitelji prirode čudo su učinili i ja ću im se pridružiti kad god budem mogla.

Bio je to lijepi prvomajski izlet gdje je bilo rada, pjesme, kupanja, druženja uz tradiconalno jelo, izvrsno spravljen grah.

Mila

Fotogalerija Dubrovačkog vjesnika

Fotogalerija Dubrovačkog lista

Slobodna Dalmacija o nama

Ako u jednom danu posjetite Sokol grad za kojeg iskopine svjedoče na kojem život postoji još i prije 4000 godina, lokalitet rimokatoličke crkvice Sv. Barbare izgrađene uz nekropoli stećaka iz razdoblja 14. – 16. stoljeća i posjetite Đurovića spilju čija se starost procjenjuje na 5000 godina, a vi živite u 2013. godini na tom istom prostoru zasigurno se ne osjećate puno drugačije nego su se osjećali oni, zbog kojih su stajaći monumentalni znameni ostali na istom mjestu postavljani istok – zapad (noge su postavljane prema istoku), i dalje nakon toliko stoljeća nijemo svjedoče s natpisom / slikom ili bez ičega „Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami lični porazi“.

(more…)

Udruga ljubitelja hrvatskih tradicija imala je prigodu 1. travnja na Uskrsni ponedjeljak upoznati  se sa dijelom korizmenih i uskrsnih običaja na 13. festivalu žudija u Rogotinu. Bili smo na svečanoj svetoj misi koja se održavala na otvorenom prostoru uz pučke pjevače.Nakon mise slijedio je scenski nastup 32 skupine žudija. Prikazali su običaje čuvanja Kristova groba i padanja žudija nakon Kristova uskrsnuća. Bogatstvo tradicije,bogatstvo običaja ,bogatstvo odora je ono što ovaj festival čini posebnim.Čuvanje Kristova groba tradicija je koja se održava preko sto godina u Dalmaciji i okolici.Na festivalu je sudjelovala i grupa iz Vareša iz Bi H.Početak  smotre označili su kuburaši iz Marije Bistrice i članovi Viteškog društva iz Lobora koji njeguju pucanje iz kubura na Uskrs  nekoliko stoljeća. Žudije su obučeni kao rimski vojnici,nose štitove,mačeve i koplja,a među njima  su se posebno isicali žudije iz Vrlike obučeni u vrličku narodnu nošnju.Njima je pripala čast biti domaćinima 14. Festivala žudija.Začetnik ideje festivala je Šime Strikoman koji je napravio milenijsku fotografiju sa preko šesto sudionika.

Nakon programa otišli smo u „Vilu Neretva“ restoran vlasnika Pava Jerkovića koji je član naše Udruge. Družili smo se uz fini objed,pjesmu i gitaru našeg Teša.

Pratilo nas je predivno sunčano vrijeme pa je ovaj dan još jedan u nizu onih ispunjenih bogatstvom doživljaja hrvatskih tradicija i prirodne ljepote neretvanskog kraja.

Mila

Kad ne znate kako provesti Uskrsni ponedjeljak, pitajte gđu Nadu Zanze. Reći će vam: “Pođite na Festival Žudija u Rogotin”

Osvanuo lijep dan i nas dvadesetšest pravac – Rogotin. Mjesto od jedva 800 duša, svoje veliko srce otvorilo je za 32 skupine Žudija iz lijepe naše ( i jedna iz Vareša, BiH!) što je ukupno 600 sudionika ovog, 13-tog po redu Festivala. Posjetitelje, goste, prijatelje i rodbinu niko nije brojio. Festival se održava svake godine u drugom mjestu gdje se i inače njeguje i čuva taj običaj. Sljedeće godine je Vrlika domačin.

Običaj čuvanja Isusovog groba star je oko 150 godina u neretvanskom kraju, a danas se kao pučka folklorna tradicija zadržao jedino u rogotinskoj župi.Raznolikost u kostimografiji i koreografiji viđenoj ovom prilikom, svjedoci o bogatstvu nasih narodnih obicaja prikazanih u scenskom nastupu “smjene straže” i “padanja”. Mogao se izčitati ponos i sreca na licima tih mladih ljudi ( ne smiju biti stariji od 35 god. ) jer su odigrali jednu važnu ulogu u životu – ulogu Žudije.

Poslije službenog programa uslijedila je veselica uz iće piće i glazbu. Pa kad se ona silna muska mladost presvukla u civilno… e te ti ljepote. Negdje iz dubine srca sam im poželjela isti broj lijepe ženske čeljadi pa da vidim onda Strikomana i tu milenijsku fotku.

Mi smo pošli dalje. Imali smo dogovoreni ručak u vili Neretva. Gospar Tešo je, po običaju, imao što “reći” uz svoju gitaru.

I tako, kažem, kad ne znate kako provesti Uskrsni ponedjeljak barem se sjetite da Udruga ljubi hrvatske tradicije i prirodne ljepote. A Rogotin je bio baš to.

Puno srdačnih pozdrava i ovaj put!

DAVORKA

P.S.

Ako ste već pogledali našu fotogaleriju, a želite znati više upišite – Rogotin – i naći ćete tekst, fotografije, video.