Dvadesetak članova Udruge ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota krenula je u rano jutro 8. rujna 2013. na još jedan izlet. Ovaj put cilj je bio Ston s namjerom da svojim prisustvom podržimo već tradicionalni Stonski maraton. Putujući do Stona uzivali smo u pogledu na prekrasne Elafite koje je obasjavalo prvo jutarnje sunce. U Ston smo stigli baš na vrijeme da na startu ispratimo maratonce. Bilo je lijepo vidjeti sportaše svih dobnih skupina kako se trude stići do cilja.Tako smo zdušno pozdravljajući i dočekali prvu skupinu sportaša na cilju.
Zatim smo se uputili put Stonskog polja gdje smo uz stručno vodstvo magistra znanosti, povjesničara Tonka Marunčića posjetili dva značajna lokaliteta. Južno od solane posjetili smo crkvu Gospe od Lužina, to je romanička jednobrodna crkva iz 10. st., sa zvonikom u obliku kule iz 18. st. Crkva je jako dobro očuvana. Tu nas je Tonko upoznao malo šire s povijesti cijelog ovog kraja.
Slijedila je šetnja makadamskim putem, a dijelom i kozjom stazom, do vrha brda na kojem se nalazi crkva sv Mihajla, jedan od najstarijih stonskih spomenika. Crkva je nastala u 9. ili 10.st. U crkvi se nalaze ostaci ranoromaničkih fresaka.To je naš najznačajniji spomenik slikarstva iz 11.st. Iako su freske oštećene i tek djelomično restaurirane, do danas su sačuvani likovi više svetaca, biblijskih prizora i freska s likom vladara zakladnika s crkvom u ruci. U crkvi smo zatekli restauratoricu Veroniku Šulić koja nam je objasnila način restauracije.
Po povratku u Ston u restoranu Sorgo uživali smo u stonskim specijalitetima. Uz Tešu i njegovu gitaru, zajedničku pjesmu brzo nam je prošlo vrijeme i u Grad smo se vratili osvježeni lijepim dojmovima.
Krenuli smo iz Dubrovnika u 8 sati kad se nad njim sručilo nevrijeme, kad je izgledalo da će biti opći potop. Katamaran „Nona Ana“ pun putnika isplovio je polako iz gruške luke. U svima nama neka nedoumica jesmo li trebali poći po takvom nevremenu. Plovili smo lijepo, ugodno, bez valjanja i nakon četiri sata došli u raj. Suncem okupano Lastovo pružilo nam je utjehu i nadu da će takvo vrijeme ostati dok smo na otoku. Nakon smještaja u hotelu „Solitudo“,otišli smo na kupanje. Miluje nas more čisto, smaragdno zelene boje, uživamo u skladu prirode i zaboravljamo onaj kišni ispraćaj. Slijedila je noć mirna i tiha, nebo puno zvijezda koje sjaje posebnim sjajem.
19. lipnja 2013. godine. mini ekipa Udruge, 33 člana, napušta Pile u 9.15 minibusom u vlasništvu Libertasa d. o. o. iz Dubrovnika. Osvanuo je krasan suncem okupan dan i na žalost mnogih, autobus nam je bio malen. SUDIONICI: Vesela ekipa izvrsnog prosjeka godina i iskustava, spremna na sve izazove i iznenađenja, mini- minibus, a destinacija Prevlaka. Posebno posebna vožnja.
U nekim medijima sam pročitala da je Praznik rada u Dubrovniku između ostalog obilježen glazbom pod pionirskim kapama na Stradunu. To mi je bio motiv da napišem kako su ljudi „pod pionirskim kapama“ članovi Udruge ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota i kako su Praznik rada proslavili radno na otočiću Supetru. To je već postala tradicija Udruge. Okupljaju se 1. maja kako bi učinili nešto dobro za prirodu na tom malom, ali dragom otočiću. Svaki član Udruge donese neku sadnicu i na taj način doprinese da se otok zazeleni, da postane kultiviran, mirisan. Znamo da je uništen u ratu i da potrebno puno godina da postane mala zelena oaza uz samo more. Zato sam ponosna što Udruga kojoj pripadam njeguje tu tradiciju i vjerujem da će to biti primjer mnogim mladim ljudima da učine nešto za naše prirodno blago. Osim sadnje cvijeća i plemenitih sadnica bila je i akcija čišćenja otoka od otpada kojega ostavljaju nemarne ljudske ruke ili onoga što donese jaka južina iz nekih susjednih zemalja. More izbaci sve ono što njemu ne pripada i bilo je tu posla za još veću ekipu nego što je bila naša.
I sada moram napisati nešto osobno. Iako sam član Udruge petu godina ovo je prvi put da sam bila na Supetru poslije 25 godina. Pamtim lijepe izlete, kupanje, uživanje u hladovini stoljetnih borova i pozitivno sam se iznenadila kako je cijelo okruženje na otočiću ugodno i kako je zahvaljujući dobrim ljudima to opet postalo lijepo i ugodno mjesto za odmor i kupanje. L jubitelji prirode čudo su učinili i ja ću im se pridružiti kad god budem mogla.
Bio je to lijepi prvomajski izlet gdje je bilo rada, pjesme, kupanja, druženja uz tradiconalno jelo, izvrsno spravljen grah.
