Dugo sam priželjkivala izlet na Ohrid dok mi se to konačno nije i ostvarilo u organizaciji udruge „Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota“. Malo pospane od noćnog putovanja brzo nas je razbudilo svježe jutro Ohridskog jezera i ugodna pojava našeg makedonskog vodiča Ljupčeta. Na putu prema manastiru Sv. Nauma pričao nam je o planini Galičici (dijelu Solunskog fronta),danas parku prirode. Usput smo pogledali“vodeni muzej“,sojenice s ostacima arheoloških iskopina. Oko manastira je lijepo uređen prostor za šetnju uz izvore Crnog Drima koji tvore malo jezero,a jedan najveći dotok u Ohridsko jezero je posebno zanimljiv. Manastir obiluje ikonama i freskama starima dvjesto godina i zlatnim ukrasima. Sv. Naum je osnovao manastir u suradnji sa svetim Klimentom 900.godine,a i sam Naum je tu pokopan 910. godine.
Noć muzeja, treba ić’ u Trogir, a udarilo nevrijeme. U nas hladno, kiša i bura škura, a na srednjem Jadranu kiša, snijeg, pijavice, bar po prognozama. Ali Nada kaže: “A kad smo mi to odustali? Gdje Udruga dođe i sunce zasja.” I valjalo je ić’. U podne sa Pila.
U autobusu ko’ i obično: Veselo, toplo, čuje se šušur, svak’ svakome ima nešto za reć’, Muzika svira, autocesta baš glatka – divota. Tek naizmjenice kiša i suha cesta. Tri i po’ sata vožnje i eto nas u Trogiru.
Dan je po Božiću, sveti Stjepan, kasno prijepodne, na Pilama tek koji prolaznik. Kiša sipi, hladno, sluti na snijeg negdje u brdima. Ništa nije omelo grupu Udrugara da se upute u Konavle u susret već tradicionalnim događanjima “Mirisi Božića u Konavlima”. Od više ponuđenih programa, naša Nada znala je izabrati baš onaj koji je odgovarao prilici i vremenskim uvjetima.
