BOSNA NAJLJEPŠA, U JESENJIM BOJAMA (16. – 20.10.2025.)
Mudrom odlukom da naša Udruga posjeti Bosnu u jesen, naravno donijela ju je naša predsjednica Nada Zanze. Zna naša Nada što je Bosna, posebno u doba kada nesebično dariva obilje plodova i boja.
Zato je nas obilazak Bosne trajao od 16. do 20. listopada 2025.
Dakle, 16. listopada grupa udrugara, nas osamnaest, uputila se preko Ljubuškog / okrepa kavom i kolačima / do Jajca. Kako smo dublje ulazili u Bosnu to smo više bili zarobljeni njenom ljepotom. Jedino što nas je uistinu rastužilo su bile oznake „minirano“ negdje pred ulaskom u Jajce.
To nas je , nažalost, osvijestilo da stanovnici ovog kraja i danas imaju ozbiljni podsjetnik na teške dane rata.
Pratilo nas je lijepo vrijeme, a smještaj u hotelu „Turist 98 “ je bio pravi izbor. Smješten je u samom centru Jajca, bus dolazi do vrata. Jedino što nema lifta. Srećom , svi smo bili smješteni na prvom katu / od dva /.
Isto popodne javio nam se , ranije dogovoreni, vodić. To „ranije dogovoreni“ znači da se naša Nada i te kako potrudila da dođe do prave adrese. Čovjek od zanata, odmjeren, fin, pun znanja i spreman na svako pitanje . A, istina je, s nama nije lako…. Usudila bih se reći kako je većina udrugara , nakon devetnaest godina Udruge, i te kako upoznata s puno zanimljivosti. Zato nas nije lako fascinirati, jer svatko od nas dođe s određenim obimom znanja.
Dio grupe je otišao na gastronomsko istraživanje Jajca, a manji dio u društvu vodiča je onako uz šetnju obišao park uz vodopad, upoznao se s lokalitetima koje ćemo tek sutra obići.
17.10.25. je bio, recimo, ozbiljan obilazak lokaliteta uz pratnju vodiča. Krenuli smo vremenskom linijom od hrama rimskog boga Mitreja. Odlično konzerviran prostor, u staklu, s oltarom i žrtvenikom.
Obilazak katakombi i tvrđave koja nadvisuje Jajce, nekadašnje sjedište bosanskih vladara. Tu su svoj trag ostavili, između ostalih, Ban Kulin, Ban Tvrtko, Kraljica Jelena, Kralj Stjepan Tomašević… Fortifikacijski objekti, tvrđava, omogućuju da se fantastično vidi kako izgleda okruženje. Sam grad kao da je smješten u špjerlici koju čini spajanje Plive i Vrbasa.
Ma, predivno !
U samom središtu Jajca nalaze se dva spomenika žrtvama proteklog rata. U neposrednoj blizini obnovljene džamije je spomen obilježje poimenično žrtava muslimanske vjeroispovijesti.
Nasuprot je postavljen spomenik Hrvatima uz tekst “Jer navik on živi ki zgine pošteno!“ / citat iz pisma koje je Petar Zrinski pred svoje pogubljenje uputio svojoj ženi Katarini Zrinskoj/.
Obilazak galerija franjevačkog Samostana sv. Luke nam je pružila sustavni prikaz burne povijesti Bosne i smjene izazvane ratovima. Galerija je vrlo dobro prezentirala i etnografski prstup. Za pohvalu je i mladi kustos koji nas je kroz galeriju vodio.
Jajce čuva tragove i, relativno, nedavne povijesti. Muzej AVNOJ-a je prezentiran in situ tj originalnom prostoru održavanja sjednice AVNOJ-a dana 29.11.1943. Prikazuje vrijeme događanja, a kustos nas je kroz par rečenica upoznao s činjenicama i kako je sada opremljen s mogućim i dostupnim artefaktima.. Nas, nešto starije ,i nije trebao posebno uvoditi u sam događaj. Muzej je tijekom posljednjeg rata bio devastiran, oštećen i osiromašen, ali sada obnovljen solidno funkcionira. Na moj upit tko se danas brine, rečeno mi je da je danas muzej Javna ustanova u vlasništvu Grada Jajca i da dio prihoda daje Grad, a da se do dijela prihoda dolazi prodajom suvenira / naljepnice,zastavice, magneti, majice, biste, podmetači s likom Tita ili zastavom bivše države/.
Finale dana svakako je bilo odlazak na vidilicu s koje se Plivin vodopad vidi u punom sjaju. Scena fascinantna, ogromna količina vode koja kao život pred našim očima teče.
I fotka za uspomenu!
18.10,2025.
Izlet u okolicu Jajca krenuli smo iz prelijepe eko zone Zelenikovac. Istoimeni potočić izvire ispod planine Lisine blizu sela Podrasnica. Nekad davno bilo je oko 15 mlinova, danas pretvorene u drvene kućice za odmor. Tu živi umjetnik Boro Jovanovac u čijem smo kutku popili kafu pivo i razgledali njegova slikarska djela. Priroda je prelijepa. Imali smo osjećaj kao da smo u prašumi. Ljeti je puno zaljubljenika u netaknutu prirodu sa raznim festivalima od jazza do etno muzike, a i berba gljiva je u samom vrhu ponude ovog mjesta. Nakon dobre šetnje i vježbe disanja sjedamo u naš bus i odlazimo u posjet rodnoj kući Petra Kočića. Ledena kišica nas je brzo otjerala uz zajedničku fotografiju ispod spomenika. Odlazimo prema zaseoku Tovilovici gdje razgledamo Brvnaru staru pravoslavnu crkvu.
Kratko se zadržavamo uz priču našeg vodiča o drvenoj gradi i prošlosti ove crkve. Odlazimo u selu Krupu na Vrbani. Rijeka Krupa duga samo 4 km. i u blizini se ulijeva u rijeku Vrbas. Kilometar uzvodno smješteni su kaskadni slapovi kao ključna turistička atrakcija. Šetnja je bila prekrasna uz potočiće i stare mlinove. Ispred jednog mlina smo sjeli i slasno pojeli pogačice sa kajmakom. Nakon lijepe šetnje i kratkog odmora odlazimo u Podmilaćje, najstarije svetište u BiH. Posvećeno je Sv. Ivanu Krstitelju. Prvi spomen seže 1461. god u povelji Stjepana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja. Svetište čine dvije crkve, jedna obnovljena nakon zadnjeg rata i druga, moderna , koja još nije završena. Svetištu hodočaste svi narodi raznih vjera. Čudotvorno svetište bilježi mnoga izlječenja kao i voda sa izvora vrela Mrtvalj, koje se još zove izvor Sv. Ive.U tihoj molitvi u crkvi uzimamo blagoslovljenu vodu i napuštamo svetište. Dan završavamo u dobrom restoranu uz rijeku Plivu.
19.10.2025.
Sljedeći dan započinjemo na mlinovima koji su se smjestili između Velikog i Malog plivskog jezera. Sadrene barijere na kojima su drveni mlinovi više nisu u funkciji, ali su atrakcija za posjetitelje. Priroda je obojana, a jeseni užitak je bio prošetati ovim biserom prirode. Odlazimo prema Janjskim otocima. Janj je mala Rijeka koja se ulijeva u Plivu. Na njenom toku nalazi se oko 500 otočića povezanih drvenim mostovima. Prelijepa šetnja uz vodu, mostove a suma skoro da je prašuma, oduševila nas je. Mirisi mahovine, vode, zraka, raznog bilja i gljiva napunilo je sve naše osjete. Kratko sjedamo u autobus, i odlazimo prema izvoru Plive. Vodič, iskusni planinar, vodi nas prelijepim stazama kroz bjelogoričnu sumu gdje se ponovo napajamo ljepotama. Na izvoru svi pijemo pravu vodu, punimo boce i odlazimo do jednog aktivnog mlina gdje smo se počastili kupovinom raznih vrsta brašna. I ovog dana iza nas je ostalo oko osam kilometara pješačenja. Svi sretni i i pomalo umorni ali oduševljeni doživljenim pošli smo na kasni ručak. Eto, ova dva dana su bila pravi “bosanski lonac” ili „begova čorba“ , puni ljepota, povijesti , istoka i zapada prelijepih vizura, jesenske romantike, bosanskog humora i sve to zove : dođite nam opet. I hocemo Nado!
20.10.2025 je bio dan povratka. Kao sve do sada, lijepo smo ga iskoristili. U Travniku smo obišli rodnu kuću Iva Andrića , nositelja Nobelove nagrade knjiženost za 1961 godinu. Tako osebujna književna veličana ostavila je neizbrisiv trag u kulturi i nacijama koje danas borave na području Bosne.
U tom smislu je i izložbeni prostor i prezentiran. I dat je naglasak kako je Ivo Andrić čovjek ovog prostora.
U Kiseljaku smo se okrijepili i odmorili, te nastavili prema kući. Lijepo je bilo primijetiti kako dobro održavani park ima i informacijsku ploču sa fotografijama ptica koje u njoj borave ili selice koje uzimaju predah u tom parku.
Što na kraju reći? Bosna nam je ostala u srcu i eto nas brzo da joj se vratimo. A, ponovo ćemo joj se vratiti,kada obuće haljinu divnih jesenjih boja kao i ovaj put.
Nakon pet dana ugodnog putovanja vratili smo se svojim kućama zadovoljni i zahvalni našoj Nadi za još jedan odlično organizirani izlet.
Lucija Bušković i Dubravka Marunčić