Ploče(11.02.2023.)
Povod za odlazak Udruge u Ploče bila je promocija knjige poezije “Kraljica Neretve (duzina pisama)”, gospara Iva Oreškovića, do pred koju godinu našeg sugrađanina, a sada stanovnika Ploča.
U konobi”Jadran” u Pločama dočekao nas je gospar Ivo sa svojom Andrijanom, srdačno, uz apertiv, poznati prošek i travaricu.
Inače gospar Ivo Orešković, Konavljanin, doktor znanosti, povijesničar ( hrvatska povijest) i dugogodišnji ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku, vrsni ahivist, već ima tradiciju pisanja knjiga. Napisao knjigu”Malvasija- glasovito vino iz doba Dubrovačke Republike” koristeći građu iz arhiva Dubrovnika, a vođen ljubavlju prema uzgoju gažđa, vinu i dobroj kapljici. U suradnji sa vinarom Karamanom je zaslužan za obnavljanje vinove loze malvasia, a i sudjelovao je u proizvodnji toga vina.
Napisao je i roman “Dan kada je umro prijatelj” i zbirku poezije “Mačak”.
Zaželio nam je dobrodošlicu, kratko ispričo da se, dok je sređivao arhiv( posmohranu ) grada Metkovića, hranio u konobi “Jadran” i tu se zaljubio u lijepu vlasnicu. Srce je prevagnulo, preselio se u Ploče i sada pomaže svojoj Andrijani voditi konobu.
Plan je bio prošetati Pločama, uz rivu i čuti nešto o povijesti ovoga grada, ali vanka je, iako sunčano, bilo prilično hladno, a i Ploče su u fazi sređivanja svoje infrastrukture , pa je grad raskopan, zbog čega je gospar Ivo odlučio reći per riječi o Pločama unutar topline svoje konobe .
Ploče su na ušću rijeke Neretve, njene delte, koja gradi prekrasne sprudove. Neretva povezuje dvije regije, dvije države i prirodni je izlaz Bosne i Hecegovine na more.
Ploče su mlad grad, bez značajnije povijesti i kulturne tradicije. U spisima Dubrovačke Republike u 13.-14. st se spominje Ploča, ribarsko naselje, a misli se da ime potječe od otoka u obliku ploče , gdje su se sušile ribarske mreže. U vrijemem stare Jugoslavije, a na inicijativu Sarajeva i Bisne i Heregovine, a zbog njihovog interesa za razvoj luke , da bi se dodvorili dinastiji Karađorđević, daju gradu ime Aleksandrovo. U doba italijanske okupacije grad nosi naziv Porto Tolero, što znači luka za ukrcaj. U novoj Jugoslaviji dobija sadašnje ime , počinje rasti kao luka , posebno korisna svome zaleđu, Bosni i Hecegovini. Tada se grad i luka šire, a modernizira se željeznica , važna za transport iz zaleđa i u zaleđe. Bio je razvijen i putnički promet prema moru, zbog čega je izgrađene lijepa i moderna željeznička postaja, koja sada propada. Posebno je bio veliki promet vlakom radne snage iz zaleđa, a tada je i bilo veliko naseljavanje seoskog stanovništva, poticanog da rade i žive u gradovima .Kako je opadao interes za željeznički promet tako je vlakova bilo sve manje, posebno u tijeku i nakon rata. Sada se pokušava intenzivirati željeznica, ali bez puno uspjeha. Uglavnom sve se obavlja cestovnim prometom. Grad je je još nekoliko puta mijenjao svoje ime. U pedesetima prošloga stoljeća, u Kardeljevo, pa pošto tada gradovi nisu mogli nositi imena živućih političara, ponovo se vraća ime Ploče, a nakon smrti Edurda Kardelja , osamdesetih pa do rata, nosi opet ime Kardeljevo. Tek nakon rata ponovo se gradu vraća staro ime. Kruži anegdota da je jedan Pločanin rekao: “Živija san u pet gradova, a nisan se maka s mista “. Gradi i okolica živi od luke, a interes da luka raste opet ima zaleđe tj. Bosna i Hercegovina. Sve više raste i turizam.
Nakon lijepog i stručnog kazivanja gospara Iva o Pločama, prionuli smo na ukusan ručak. Topla kokošija juha, od domaćeg pivca, kiseli kupus, slavonske kobasice i pileća krilca uz čašu Malvasije dubrovačke bili su taman.
Nakon ručka, vozimo se u Dom kulture, koji se nalazi na jednoj uzvisini, sjeverozapadno od grada i od kuda se pruža lijepi pogled na rivu i šetnicu.
U Domu je bilo predstavljanje knjige. O Ivu i njegovu opusu ,te zbirci “ Kraljica Neretve “ govorili su Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca , Anita Martinovac , predsjednica Južnohrvatskog ogranka Društva hrvatskih književnika iz Mostara i dr. sc. Domagoj Vidović iz Institita za hrvatski jezik i jezikoslovlje Zagreb, te svakao i sam autor. Pjesme iz zborke čitali su lokalni glumci Vatroslav i Suzana. Sve je bilo začinjeno pjesmama benda “The Bad Week”, uličnih svirača iz Novog Sada , koje je Ivo upoznao na svojim putovanjima i kako reče svidjeli su mu se i zbog dobre pjesme, a i zbog toga što je i on dijete ulice. Inače postali su poznati i po tome što su nedavno nastupili u “Talent Showu” i ušli u finale.
Momci su stvano izvanredno svirali, a nakon završetka predstavljanja knjige , nastavli su neumorno pjevati preko 2 sata. Neki od nas, a i još mnogi u dvorani nismo mogli odoliti pa smo se raplesali. Pjevali su svoje i tuđe pjesme , mješavina countrya, bluesa, rocka. Svi su bili izvanerdni. Bubnjar Danijel, gitarist i solist Strahinja, sa svojim lijepim glasom na rašpicu, dječačkog , stalno nasmijanog, lica ( Lepi Straja kako ga kolege zovu ) i svakako maestralan , Stefan na usnim harmonikama, čija nas je svirka i improvizacije oborila sa nogu.
Sve u svemu jedan izlet za pamćenje.
Ranka.