Ka se čejade neđe movi, vazda intra na neku novitat. Ovega puta viđeli smo ponovo nešto „novo“, kako se uža rie, iako je ono staro, anci, vizitali smo veoma staro zdanje, do koega prie, za viđe ga, nie bilo lasno doć.
ROTONDA, OŠLJE, DUBROVAČKO PRIMORJE
Ka se čejade neđe movi, vazda intra na neku novitat. Ovega puta viđeli smo ponovo nešto „novo“, kako se uža rie, iako je ono staro, anci, vizitali smo veoma staro zdanje, do koega prie, za viđe ga, nie bilo lasno doć. U neđeju XV. setemane MMXI godišta, pruga krcata jubitejima hrvatskih tradicija i naturaloga, gruhnula je u Primorje. U Orašcu se s magistrale svrnulo śeverno prema Gromači i Gornjim Selima, đe je Ljubač osto na istoku, a kumpanija je nastavila suprema zapadu i Kliševu. (more…)
NEZABORAVAN IZLET DO ROTONDE POVIŠE OŠLJEG
Osjećam se jako zadovoljnim što sam u nedjelju, 17. travnja, bio sudionik izleta udruge Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota. Agilna predsjednica te afirmirane dubrovačke udruge gospođa Nada Zanze pozvala me je da izletnike upoznam sa svojom knjigom „Dubrovački kurioziteti iz dva minula tisućljeća“, na jedan nekonvencionalan način, u prirodnom ambijentu kod rotonde poviše Ošljeg u Dubrovačkom primorju. O toj ranokršćanskoj osmeroapsidnoj crkvici građenoj početkom 10. stoljeća prethodno je govorio magistar povijesti Tonko Marunčić. Pitanja koja su postavljana nakon naših izlaganja potvrđivala su veliku zaintereiranost članova udruge za obje teme.
Udruga Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota koju vodi naša sugrađanka Nada Zanze organizirala je izlet u Trnovicu 20. ožujka 2011. godine.
Za istaći je da je Trnovica vrlo staro naselje koje datira još iz 15. stoljeća. Prema prvim pisanim podacima obitelji današnjih prezimena s pomalo izmijenjenim prezimenima datira već od 1470 godine. Tako da od tada postoje prezimena Miljković, Grošeta, Mrdalo, Drvenica, Bradaš, Bokun.
ZA KOMAD ZEMLJE OVE…
Za komad zemlje ove
Što osjećat’ sad,
Kad navijek je pjesnik piše,
Slikar je crta rad’,
I što onda pjevat,
I što dati,
Kad za nečim mogu klicat’,
A za dio zaplakati?!