Došlo je i vrijeme da se “polože računi” Udruge, da se pored pisane riječi – pisama, koje je svaki član dobio doma sa iscrpnim obračunom za proteklu godinu, ta godina rada naše Udruge i njenih vrijednih članova na čelu sa predsjednicom Nadom Zanze, da se to isto i “zalije”, a gdje drugo nego na našem malom, gotovo posvojenom otočiću Supetru.
Moramo priznati da smo pomno slušali Nadu kako obrazlaže, pohvaljuje i zahvaljuje svima koji su pomogli tijekom cijele godine, svatko na svoj način, jer ova je Udruga ipak neprofitabilna i ovisi o svima nama, ali kako Nadi opet “vrag ne da mira”, pa već planira i druge izlete, koji su već odavno u glavi.
Toga dana: 03. srpnja 2010., vrijeme k’o iz bajke, stolovi vec postavljeni, sokovi i vino čekaju nas, a riba mami zazubice, pa smo pohitali s broda da bi opet, po tko zna koji put doživili radost druženja, kupanja, i zajedničkog objeda na zraku.
Opet se sadilo mediteransko bilje, tražilo pogodno mjesto, promatralo vec posađeno i radovalo uspijehu, pa kad smo mi tako sretni tamo, kako ne bi bilje raslo u tom okruženju pitomosti, čistog zraka i ljepote.
Svaki čas dolaze nove grupice turista, a domaćini, već pomalo umorni pokušavaju svima ugoditi i uljepšati dan.
Normalno da se pjevalo, sviralo i zalijevalo da glas bude bolji, neki su i plesali, a nekima je bilo more i sunce, taj “dar od Boga” sve što su trebali tog dana.

Beba Pažin