Tinjalo je to valjda duže u meni... Trebalo me nešto pokrenuti na ostvarenje. Bol, neizdrživa... Uteći, nemati vremena za nju... I tako nastade UDRUGA. A pomogle su mi IVANA koja je rekla "Pa ti to znaš mama!", te LIDIJA i MIRJANA koje su me podržale. 

Za bol je ostalo malo vremena. Udruga raste, zahtjevna je, hoće još... Družiti se, davati, radovati se, biti zajedno sretni bar na čas. To smo mi, to je Udruga!

Imamo puno izvrsnih ideja, vrijeme pred nama je dugo jer Udruga će potrajati, ostati mladima, još mlađima i onim još nerođenima.

Volim vas svih,
vaša Nada

23. kolovoza, 2009. godine